LICINI, Antonio (de Licini, di Licini; Antun), skladatelj (Zadar?, ? — Zadar?, 1836). Pripadnik zadarske plemićke obitelji. God. 1823. naslijedio J. Alesanija u službi glazbenoga ravnatelja katedrale sv. Stošije u Zadru, koju je obnašao do kraja života. Za potrebe liturgije skladao mise, himne, psalme i litanije, većinom za troglasni muški zbor (dva tenora i bas) uz orgulje, a u pojedinim skladbama, vjerojatno uvjetovano onodobnim sastavom katedralnoga orkestra, i uz druga glazbala (viole, trublje, rogovi). Sačuvano mu je 12 skladba, nastalih 1820–36, među njima pet misa (Messa a 3 voci con organo obbligato, No II. Messa a tre voci con organo obbligato, Messa a tre voci con corni da caccia ed organo obbligato, dvije s naslovom Messa a due tenori e basso con organo obbligato) te skladbe Levavi oculos meos in monte, Dies irae, dies illa, Dilexi, quoniam, Miserere a 3 voci i Tantum ergo za bas solo uz pratnju orgulja. Osobitost je pojedinih skladba (Inno nuovo u F-duru,1831, skladano za proslavu blagdana sv. Stošije; Domine ad adjuvandum u A-duru, 1835) što su pisane u tradiciji pjevanja binis uocibus, odn. »dva po dva« (K. Burić). Instrumentirao Alesanijevu skladbu Messa a tre voci u B-duru (za dvije violine, violu, flautu, dva klarineta, dva roga, trublju i kontrabas). Skladbe su mu sačuvane u arhivima Stolnoga kaptola sv. Stošije u Zadru i katedrale sv. Dujma u Splitu te u župnome u Starom Gradu.
LIT.: Z. Blažeković: Izvještaj o sređivanju zbirke muzikalija katedrale Svete Stošije u Zadru. Arti musices, 15(1984) 2, str. 172, 175, 177–178. — Isti: Glazbena kultura Zadra u prvoj polovici 19. stoljeća. Zadarska revija, 36(1987) 4/5, str. 543–555. — M. Grgić: Glazbena kultura u splitskoj katedrali od 1750. do 1940. Zagreb 1997. — K. Burić: Glazbeni život Zadra u 18. i prvoj polovici 19. stoljeća. Zadar 2010.
Ivona Ajanović-Malinar (2013)
