LICUL, Ranko

LICUL, Ranko, agronom (Roč, 28. XI. 1917 — Zagreb, 12. IX. 2010). Sin prosvjetnoga djelatnika Gaše. U Zagrebu 1937. završio gimnaziju i počeo studij na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu (Poljoprivredni fakultet od 1959, Fakultet poljoprivrednih znanosti od 1978); studij prekinuo kad se priključio partizanima 1943. te diplomirao 1947. i doktorirao 1960. tezom Utjecaj gnojidbe na kvantitetu i kvalitetu grožđa i rozgve vinove loze. Radio u Srednjoj poljoprivrednoj školi u Poreču 1947–51. Od 1951. asistent u Zavodu za voćarstvo, vinogradarstvo i vinarstvo Poljoprivredno-šumarskoga fakulteta, docent od 1962, izvanredni profesor od 1967. i redoviti od 1979. do umirovljenja 1983 (predavao vinogradarstvo i vinarstvo od 1967). Vodio poslijediplomski studij iz vinogradarstva. Bavio se proučavanjem fiziologije razvoja i hranidbe vinove loze te gnojidbe vinograda, posebno fiziološke ravnoteže između snage rasta i rodnosti u različitim ekološkim uvjetima vinogradarskih područja Istre i Slavonije. Vrijedni su mu prilozi fiziologiji reza vinove loze s posebnim osvrtom na poznavanje rodnosti pupova, te prinos očuvanju autohtonih sorta. Surađivao u zbornicima skupova i časopisima Gospodarski priručnik (1955–57, 1962), Bilten Poljodobra (1962), Agronomski glasnik (1963–64, 1967, 1972, 1986, 1992–93), Vinogradarstvo i vinarstvo (Beograd 1968, 1972), Poljoprivredna znanstvena smotra (1969, 1972–73), Dometi (1971), Buzetski zbornik (1976), Jugoslovensko vinogradarstvo i vinarstvo (Beograd 1984–85) i Poljoprivredne aktualnosti (1992). Autor je i suautor skripta Vinogradarstvo, 1 (Zagreb 1972), knjige Praktično vinogradarstvo i podrumarstvo (Zagreb 1972, 7 izd. do 1993) te poglavlja u knjigama Zlatna knjiga o vinu (Rijeka 1976), Tla Slavonije i Baranje (Zagreb 1977) i Vinogradi i vina Hrvatske (Zagreb 1981). Predsjednik Jugoslavenskoga vinogradarsko-vinarskoga naučnoga društva 1972–75.