LILA, Maro (Marin), pjesnik (XVI. st.). Podatci o njem isključivo su posredni. M. Vetranović (Pjesanca u vrieme od pošljice; Pjesanca Lili na grobu; Lili druga. Stari pisci hrvatski, SPH, 3. Zagreb 1871) spominje nekoga Lilu koji je mlad umro od kuge, naziva ga »moj Maro gizdavi« i tvrdi da je stihovima »proslavil slovinski vas jazik« te se od njega oprašta u nadgrobnici posvećenoj njegovoj udovici. A. Sasin pak (U pohvalu pjesnika dubrovačkijeh. SPH, 16. Zagreb 1888) spominje ga uz Š. Menčetića, Dž. Držića, Vetranovića i N. Dimitrovića, s tvrdnjom da je pisao ljubavne pjesme (»od slavne ljuvezni«). U literaturi (u kojoj se navodi i kao Lilović, Lilovich, Liliatus i Gigliati) pretpostavljalo se da je riječ o Šiškovu sinu Marinu Menčetiću, umrlom od kuge 1527 (B. Vodnik), da bi posrijedi mogao biti neki Marin Liliat, umro u Edirneu 1571 (Š. Urlić), te da bi mu se pjesme mogle naći u Ranjininu zborniku (1507) i da se iza imena zapravo krije M. Kristićević (M. Franičević).
LIT.: B. Vodnik: Povijest hrvatske književnosti, 1. Zagreb 1913. — Š. Urlić: Ko je bio Maro Lila? Građa za povijest književnosti hrvatske, 1927, 10, str. 106–109. — M. Kombol: Povijest hrvatske književnosti do narodnog preporoda. Zagreb 1961. — M. Franičević: Povijest hrvatske renesansne književnosti, 1. Zagreb 1986. — S. P. Novak: Povijest hrvatske književnosti, 2. Zagreb 1997.
Martina Kokolari (2013)
