LINJIČIĆ

LINJIČIĆ (Lignicich, Ligniceo, Ligniceus), plemićka obitelj (XIV–XVII. st.). Prvi im je poznati član Ilija, čiji se sin Lovro (u. prije 1437) navodi u ispravi kojom Mlečani potvrđuju mir između svojih šibenskih pristaša i protivnika 1412. Lovro je obnašao dužnost komunalnoga rektora 1426. Imao je sinove Iliju (umro od kuge 1457) i Jurja. Ilija se spominje 1434. kao jedan od izaslanika šibenskoga kneza pred Kninskim kaptolom pri utvrđivanju granice između šibenske komune i posjeda bana i cetinskoga kneza Ivana VI. Frankapana. Dužnost egzaminatora obnašao je 1437, 1441. i 1453, rektora 1437, a sudca 1447. i 1454. Bio je jedan od kneževih suradnika na redakciji reformacija Šibenskoga statuta 1438. te izaslanik u Veneciji 1443. Kad je 1448. drugi put onamo išao u svezi s upadima bana Petra Talovca i Morlaka u šibenski distrikt, Mlečani su ga nagradili oranicama na Žirju. Kao šibenski predstavnik sudjelovao je 1448. u sklapanju ugovora u Nevestu s morlačkim glavarom Blažom i izaslanikom bana Petra te izvijestio bana o počinjenim štetama i krađama na području šibenske komune. Treći put izaslanik u Veneciji 1454, od dužda je tražio smanjenje poreza, obnovu i jačanje šibenskih bedema te reguliranje plaća komunalnih službenika. Uzeo je 1450. u suzakup zemlje sa sedam selišta u Murtersko-betinskom polju, utemeljivši naselje Betinu. Prema njegovu inventaru iz 1457 (DA u Zadru, Šibenski bilježnici, kutija 16, sv. II/vol. 15.IV.b5, bilježnik Karatus Vitale, f. 215^r–219^v), posjedovao je drvene i kamene kuće, dućane i skladišta u Šibeniku, kuće i vinograde na Žirju, nastambe i zemljišta u šibenskom distriktu (Dubrava, Srima, Koprno, Koševica, Doberčić, Orašje, Vrpolje, Grebac). Jakov Hlapčev iz Radunića oporučno mu je 1437. ostavio sva dobra, a njegova brata Jurja odredio za izvršitelja oporuke. Braća se 1441. spominju kao utemeljitelji i patroni crkve sv. Lovre u Morinjama, a Juraj u bilježničkim dokumentima 1441–43. kao trgovac vinom, smokvama i stokom, koje je na unajmljenim brodovima izvozio u Veneciju, Anconu i Recanati, te kao izaslanik u Veneciji 1457–58. i 1474. Lovrina kći Klara bila je supruga šibenskoga plemića Stjepana Draganića. Od druge pol. XV. st. članovi obitelji rjeđe se spominju; Jakov u oporuci Ilije Draganića 1455. kao njegov barbanus (stric ili ujak) i komunalni službenik, a Dragič i Toma u sporu oko posjeda i sela u šibenskom distriktu 1464. Drugi Jakov bio je šibenski bilježnik 1586–92. U tom je stoljeću djelovao i Frane, čije su se pjesme o Ivanu Trogirskom i Bogorodici te pjesnička polemika In detractorem superiorum carminum sačuvale u kodeksu Varia Dalmatica (Codex Lucianus) P. i I. Lučića, a u idućem isusovac, doktor teologije Frane (u. 1637), vješt govornik, zadarski arhiđakon i dugogodišnji generalni vikar zadarskih nadbiskupa.