LINJIČIĆ

traži dalje ...

LINJIČIĆ (Lignicich, Ligniceo, Ligniceus), plemićka obitelj (XIV–XVII. st.). Prvi im je poznati član Ilija, čiji se sin Lovro (u. prije 1437) navodi u ispravi kojom Mlečani potvrđuju mir između svojih šibenskih pristaša i protivnika 1412. Lovro je obnašao dužnost komunalnoga rektora 1426. Imao je sinove Iliju (umro od kuge 1457) i Jurja. Ilija se spominje 1434. kao jedan od izaslanika šibenskoga kneza pred Kninskim kaptolom pri utvrđivanju granice između šibenske komune i posjeda bana i cetinskoga kneza Ivana VI. Frankapana. Dužnost egzaminatora obnašao je 1437, 1441. i 1453, rektora 1437, a sudca 1447. i 1454. Bio je jedan od kneževih suradnika na redakciji reformacija Šibenskoga statuta 1438. te izaslanik u Veneciji 1443. Kad je 1448. drugi put onamo išao u svezi s upadima bana Petra Talovca i Morlaka u šibenski distrikt, Mlečani su ga nagradili oranicama na Žirju. Kao šibenski predstavnik sudjelovao je 1448. u sklapanju ugovora u Nevestu s morlačkim glavarom Blažom i izaslanikom bana Petra te izvijestio bana o počinjenim štetama i krađama na području šibenske komune. Treći put izaslanik u Veneciji 1454, od dužda je tražio smanjenje poreza, obnovu i jačanje šibenskih bedema te reguliranje plaća komunalnih službenika. Uzeo je 1450. u suzakup zemlje sa sedam selišta u Murtersko-betinskom polju, utemeljivši naselje Betinu. Prema njegovu inventaru iz 1457 (DA u Zadru, Šibenski bilježnici, kutija 16, sv. II/vol. 15.IV.b5, bilježnik Karatus Vitale, f. 215r–219v), posjedovao je drvene i kamene kuće, dućane i skladišta u Šibeniku, kuće i vinograde na Žirju, nastambe i zemljišta u šibenskom distriktu (Dubrava, Srima, Koprno, Koševica, Doberčić, Orašje, Vrpolje, Grebac). Jakov Hlapčev iz Radunića oporučno mu je 1437. ostavio sva dobra, a njegova brata Jurja odredio za izvršitelja oporuke. Braća se 1441. spominju kao utemeljitelji i patroni crkve sv. Lovre u Morinjama, a Juraj u bilježničkim dokumentima 1441–43. kao trgovac vinom, smokvama i stokom, koje je na unajmljenim brodovima izvozio u Veneciju, Anconu i Recanati, te kao izaslanik u Veneciji 1457–58. i 1474. Lovrina kći Klara bila je supruga šibenskoga plemića Stjepana Draganića. Od druge pol. XV. st. članovi obitelji rjeđe se spominju; Jakov u oporuci Ilije Draganića 1455. kao njegov barbanus (stric ili ujak) i komunalni službenik, a Dragič i Toma u sporu oko posjeda i sela u šibenskom distriktu 1464. Drugi Jakov bio je šibenski bilježnik 1586–92. U tom je stoljeću djelovao i Frane, čije su se pjesme o Ivanu Trogirskom i Bogorodici te pjesnička polemika In detractorem superiorum carminum sačuvale u kodeksu Varia Dalmatica (Codex Lucianus) P. i I. Lučića, a u idućem isusovac, doktor teologije Frane (u. 1637), vješt govornik, zadarski arhiđakon i dugogodišnji generalni vikar zadarskih nadbiskupa.

LIT.: Obitelj. — Š. Ljubić: Listine o odnošajih izmedju Južnoga Slavenstva i Mletačke Republike, 1. Zagreb 1868; 7. 1882; 9–10. 1890–1891. — Isti: Commissiones et relationes Venetae, 1. Zagrabiae 1876. — F. A. Galvani: Il re d’armi di Sebenico, 1. Venezia 1884, 137–139. — V. Miagostovich: I nobili e il clero di Sebenico nel 1449 per la fabbrica della cattedrale. Sebenico 1910, 24–25, 29, 35. — K. Stošić: Sela šibenskoga kotara. Šibenik 1941, 90. — V. Putanec: Prezimena s dočetkom na -eo u hrvatskoj antroponimiji. Rad JAZU, 1957, 315, str. 304, 324. — G. Novak: Šibenik u razdoblju mletačke vladavine 1412–1797. godine. U: Šibenik. Spomen-zbornik o 900. obljetnici. Šibenik 1976, 135, 147, 229. — J. Barbarić i J. Kolanović: Šibenski diplomatarij. Šibenik 1986. — J. Kolanović: Spisi kancelarije šibenskog kneza Fantina de Cha de Pesaro 1441–1443. Šibenik 1989. — Isti: Šibenik u kasnome srednjem vijeku. Zagreb 1995. — J. Barbarić: Skradin, Skradinska biskupija, skradinski biskupi. U: Sedam stoljeća Šibenske biskupije. Šibenik 2001, 188. — A. Birin: Šibenski bilježnici – Pietrobono Pagano (1436–1437). Povijesni prilozi, 28(2009) 37, str. 120, 128, 133, 135–136, 149, 152, 167, 172, 177–179, 186, 188. — K. Juran: Otok Murter u razdoblju mletačke uprave 1412–1797 (disertacija). Filozofski fakultet u Zadru, 2009. — Frane (XVI. st.). — N. Jovanović: Rukopisni zbornik Varia Dalmatica (Codex Lucianus) kao svjedočanstvo humanističke književne komunikacije. Colloquia Maruliana, 17(2008) str. 51; Izbor neobjavljene komunikacijske poezije iz Varia Dalmatica. Ibid., str. 68; Okvir za pjesmarice i Varia Dalmatica. Ibid., 19(2010) str. 12. — Frane (u. 1637). — C. F. Bianchi: Zara cristiana, 1. Zara 1877, 184, 210, 344. — A. de Benvenuti: Storia di Zara dal 1409 al 1797. Milano 1944, 137, 138, 372.
 
Zoran Ladić i Meri Kunčić (2013)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

LINJIČIĆ. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.4.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/linjicic>.