LIPOŠĆAK, Antun

LIPOŠĆAK, Antun (Lipoščak, Lipovšćak, Lipovščak; Ante, Anton), general (Székely-Udvarhely, danas Odorheiu Secuiesc, 9. IV. 1863 — Zagreb, 24. VII. 1924). Završio Terezijansku vojnu akademiju u Bečkom Novom Mjestu 1883. te služio kao poručnik u 53. pješačkoj pukovniji u Zagrebu. Nakon završetka Ratne škole u Beču 1888, promaknut u natporučnika. Satnik od 1892, bio predstojnik tiskovnoga ureda u Glavnom stožeru. Od 1905. pukovnik i zapovjednik stožera 15. vojnoga zbora u Sarajevu, imenovan 1910. general-bojnikom i postavljen za zapovjednika 72. brigade 13. vojnoga zbora. Od 1913. zapovjednik 2. pješačke divizije, s kojom ratuje protiv ruske vojske na Karpatima do 1915, kao podmaršal od 1914. God. 1917. postao zapovjednikom 42. domobranske pješačke divizije, bio promaknut u generala pješaštva te zapovijedao Grupom Lipošćak (poslije 9. vojni zbor; borbe na rumunjskoj bojišnici). U veljači 1918. imenovan generalnim vojnim guvernerom Poljske i na tom položaju dočekao kraj rata i raspad Austro-Ugarske. U pol. studenoga Predsjedništvu NV SHS poslao brzojavku iz Lublina s iskazima simpatija »uskrsnuću velike Jugoslavije«. Zbog nepovjerenja u austro-ugarske časnike Hrvate, radi njihova uklanjanja i pritiska na članove NV SHS koji su se protivili bezuvjetnomu ujedinjenju Države SHS s Kraljevinom Srbijom, uhićen 22. studenoga pod optužbom da s nekoliko časnika i republikancima namjerava organizirati urotu protiv NV. Umirovljen i zbog neutemeljenosti optužbe pušten iz pritvora na poč. 1919. Nakon što je nekoliko mjeseci bio interniran u Mitrovici i Sisku, do kraja života u Zagrebu radio kao namještenik Prve hrvatske štedionice. Među ostalim pisao o kinesko-japanskom ratu 1894–95. i utjecaju europskih sila u istočnoj Aziji (Organ der militär-wissenschaftlichen Vereine, Beč 1895; srp. prijevod Službeni vojni list, Beograd 1895). Odlikovan Redom željezne krune II. razreda (1914) i I. razreda (1918). Neki njegovi osobni predmeti čuvaju se u HPM.