LIPOVČIĆ, Jerolim (Lipovcsich; Hieronymus, Ierolym), vjerski pisac (Požega, 28. X. 1716 — Požega, 30. XI. 1766). Zabilježen i kao Lipovcsevich, Lipovčević, imenom Jerko, Jeromos, Jeronim. Franjevcima Provincije Bosne Srebrene pristupio 1731. Filozofiju studirao u Kaloči 1733/34. i Budimu 1734–36, teologiju na Generalnom učilištu u Budimu 1736–40. Kao student 1738. u javnoj raspravi branio teze profesora S. Vilova i P. Lipovca, a 1740. i 1751. branjene su njegove. Za svećenika zaređen 1739. Predavao filozofiju 1740–43. na filozofskom učilištu u Baji, a teološke predmete 1745–56. na Generalnom učilištu u Budimu, na kojem je stekao naslov lector jubilatus. Bio je definitor Provincije Bosne Srebrene 1754–57. te 1764–66. od nje odvojene Provincije sv. Ivana Kapistrana, kojom je od 1765. upravljao kao vikar. U Budimu tiskao tezarije javnih teoloških rasprava 1747. i 1753. te, prema J. Jakošiću, izdavao »ilirski kalendar« 1745–55. Oslanjajući se na djela I. Grličića i M. Padányija Bíróa, popularne molitvenike i znanstvenu teološku literaturu, sastavio trodijelno strukturiran pastoralno-katehetski priručnik Dušu čuvajuće pohođenje (1750), u predgovoru kojega je izložio svoju slovopisnu i autorsku koncepciju te poučnu namjeru. Kreativno je pristupio tradiciji i u žanrovski raznoliku molitveniku Stazica duhovna života vikovičnjega (Budim 1755), kojemu je u sačuvanu izdanju iz 1767, tiskanu vjerojatno u Osijeku, dodan Križni put. U literaturi (E. Pavić) spominje se kao autor mnogih tumačenja uredba trećega reda, od kojih je sačuvano i tiskano samo opsežno kanonskopravno djelo Treći sad (1769). Njegov je literarni i znanstveni opus potvrda ustaljenosti tzv. slavonskoga slovopisa, temeljena ponajprije na Vilovljevim grafijskim rješenjima, te izgrađenosti književnoga jezika u Slavoniji u drugoj pol. XVIII. st. Slikovitim pripovijedanjem s naglašeno dušobrižničkom i prosvjetiteljskom svrhom, gipkim jezikom, barokno urešenim i funkcionalno prilagođenim stilom pridonio je književnosti katoličke obnove. Uvršten u izbor Franjevačka književnost u Bosni u XVIII. stoljeću (Stoljeća hrvatske književnosti, 109. Zagreb 2011).
DJELA: Dussu csuvaiuche pohogjenje. To jeʃt: oniu, koi na nebeskih darovih, miloʃergju, i miloʃtimah fale, slave, i uzviʃuiu iedno Boxanʃtvo trostruka slava. Tlacsena u Budimu, kod Veronikae Nottenstajnin, vdovicae, 1750. — Stazica duhovna xivota vikovicsnjega od razlicsitih, i bogoljubnih molitavah ucsinjena. S. l. 1767. — Trechi sadh, iliti istolmacsenje trechega reda, po S. O. Francisku Serafinskomu, za obadve ʃpole ljudske. S-trosskom stampatura budimskoga Franciska Leopolda Landerera, 1769.
LIT.: E. Pavić: Ramus viridantis olivae. Budae 1766, 96, 293, 315. — A. Horányi: Memoria Hungarorum et provincialium scriptis editis notorum quam excitat, 2. Viennae 1776, 487. — G. Čevapović: Synoptico-memorialis catalogus Observantis Minorum Provinciae s. Ioannis a Capistrano. Budae 1823, 286, 320. — P. J. Šafařík: Geschichte der illirischen und kroatischen Literatur. Prag 1865. — T. Maretić: Istorija hrvatskoga pravopisa latinskijem slovima. Zagreb 1889, 205–210. — M. Šrepel: Jakošićev spis Scriptores Interamniae. Građa za povjest književnosti hrvatske, 1899, 2, str. 123–124. — A. Cuvaj: Građa za povijest školstva kraljevinâ Hrvatske i Slavonije, 1. Zagreb 1910. — J. Bösendorfer: Diarium sive prothocollum venerabilis conventus s. Crucis Inventae Essekini intra muros ab anno 1686. usque ad annum 1851. Starine, 1916, 35, str. 38–39. — F. E. Hoško: Prosvjetno i kulturno djelovanje bosanskih i hrvatskih franjevaca tijekom 18. stoljeća u Budimu. Nova et vetera, 28(1978) 1/2, str. 131, 137–138, 140, 144, 152–155, 159–161. — Z. Vince: Putovima hrvatskoga književnog jezika. Zagreb 1978. — F. E. Hoško: Negdašnji hrvatski katekizmi. Zagreb 1985, 80–85. — Historia domus Bajensis, 1. Baja 1991. — A. S. Kovačić: Biobibliografija franjevaca Bosne Srebrene. Sarajevo 1991, 216–217. — I. Nyomárkay: Kroatističke studije. Zagreb 2000. — F. E. Hoško: Franjevci i poslanje Crkve u kontinentalnoj Hrvatskoj. Zagreb 2001. — Isti: Franjevačke visoke škole u kontinentalnoj Hrvatskoj. Zagreb 2002. — Z. Šundalić: Studenac nebeski. Split 2003. — M. Samardžija: Iz triju stoljeća hrvatskoga standardnog jezika. Zagreb 2004². — Z. Šundalić: Kroz slavonske libarice. Osijek 2005. — I. Pranjković: Franjevačko spisateljstvo i jezik Hrvata. Zagreb 2008. — A. Mateljak: Stazica duhovna fra Jerolima Lipovčića u kontekstu molitveničke književnosti 18. stoljeća. Croatica Christiana periodica, 36(2012) 70, str. 79–103.
Pejo Ćošković i Klara Pranjko (2013)
