LIPOVŠĆAK, Ivo

LIPOVŠĆAK, Ivo (Ivan), športaš i športski djelatnik (Karlovac, 30. XI. 1889 — Zagreb, 20. XI. 1978). U Zagrebu maturirao u klasičnoj gimnaziji 1909. te doktorirao rigorozom na Pravoslovnom i državoslovnom fakultetu 1919. Radio u Zagrebu 1915–22. u kotarskim službama (za I. svjetskoga rata u vojsci), od 1923. u banci i drvnoj industriji, u Križevcima, Vukovaru, Sušaku i Karlovcu 1931–41. u državnoj upravi, a nakon II. svjetskoga rata u Zagrebu u gospodarstvu i državnim upravnim tijelima do umirovljenja 1950. Član HAŠK-a od 1905; kao športaš i djelatnik (1909–14. tajnik, 1922–31. potpredsjednik, tajnik i počasni član) odigrao je pionirsku ulogu u promicanju športa u Hrvatskoj. Igrao je prvu nogometnu utakmicu u Zagrebu 1906, nastupio za hrvatsku reprezentaciju u Pragu 1907, bio suosnivač 1919. te 1925–26. predsjednik Jugoslavenskoga nogometnoga saveza. Sudjelovao u osnivanju skijaške sekcije HAŠK-a 1909, bio njezin pročelnik do 1914. te predvodnik skijanja na Medvednici i u Mrkoplju, gdje je 1914. na prvom skijaškom prvenstvu Hrvatske i Slavonije osvojio treće mjesto. Bio je i skijaški sudac, suosnivač Ski-kluba »Zagreb« 1918. i Zagrebačkoga zimsko-športskoga podsaveza 1922; autor priručnika Ski-oprema skijaša (Zagreb 1925) i Bijeli sport (Zagreb 1931). Od 1922. član Hrvatskoga planinarskoga društva (od 1925. Hrvatski turistički klub »Sljeme«), 1945–48. predsjednik Planinarskoga odbora Zagreba, od 1948. član Planinarskoga društva »Zagreb« (od 1965. »Zagreb-Matica«), kratko i predsjednik te osnivač i pročelnik 1954–78. skupine seniora. Bavio se i atletikom (hrvatski rekorder u bacanju koplja 1907), mačevanjem (prvak Zagreba u mačevanju sabljom 1913), plivanjem i sanjkanjem. O športu pisao u Jutarnjem listu (1925), Našim planinama (1949–58, 1961, 1964–65, 1967–68, 1970–72, 1974–75) i Povijesti sporta (1972), u Vjesniku uređivao planinarsku rubriku (1955–78). Dobitnik Zlatne značke Planinarskoga saveza Jugoslavije 1955. i Planinarskoga saveza Hrvatske 1968. te Trofeja Saveza za fizičku kulturu Hrvatske 1963. Uvršten u antologiju Hrvatska planinarska književnost (Zagreb 1994). S engleskoga je preveo Put slobode H. M. Fasta (Zagreb—Beograd 1948). Potpisivao se i Dr. I. L.