LIPOVŠĆAK, Veljko (Lipovščak), elektrotehnički inženjer (Oroslavje, 13. IV. 1935). U Zagrebu završio gimnaziju 1954. i diplomirao na Elektrotehničkom fakultetu (ETF) 1962. Radio u Radio-industriji Zagreb 1962–63. te od 1963. do umirovljenja 1999. u Jugotonu (od 1991. Croatia Records), isprva kao voditelj kontrole proizvodnje, od 1976. voditelj tonske tehnike i proizvodnje kaseta, od 1987. tehnički direktor. Honorarno predavao 1964–78. u Zavodu za elektroakustiku ETF, 1967–88. u Programu obrazovanja tonskih snimatelja JRTV u Radničkom sveučilištu »Moša Pijade«, 1970–73. na Višoj tehničkoj školi za sigurnost pri radu i zaštitu od požara. Baveći se poviješću hrvatskih zvučnih zapisa i njihovom zaštitom, za HDA izradio projekt Zaštita zvučnih zapisa iz hrvatske diskografije te u NSK surađivao u projektu Hrvatska glazbena baština u zvuku. Autor je knjižice Zvuk, ploča, slušanje (1966), Laboratorijskih vježba za obrazovno područje Fizikalne štetnosti II (1973), tekstova u knjigama Jugoton – 25 godina (1972; urednik), Diskografija u SR Hrvatskoj (1984), Kajkaviana Croatica (1996) i Izložba Fonografija u Hrvatskoj 1927–1997 (1997; suautor izložbe), sve tiskano u Zagrebu, te suradnik u Općoj enciklopediji i Hrvatskoj enciklopediji LZ. Surađivao u periodicima Knjiga i knjižnica (1965), Elektrotehnika (1967, 1970–72, 1976), Arhiv za zaštitu majke i djeteta (1974), Vjesnik (1977), Start (1978), Elektrotehničar (1983–84, 1986–87), Trend (1985–86, 1988; A+V test, 1989–90; Audio-video trend, 1991–92), Taktons (Novi Sad 1986–88), Arhivski vjesnik (2000–01), WAM (2002) i Cantus (2007). Na Radio-Zagrebu autor ciklusa emisija Od kositrenog valjka do stereofonije (1977), Za vašu najbolju stereo-diskoteku i Diskofili diskofilima (1983–85). Urednik je diskografskih izdanja ciklusa od 10 CD Musica Croatica (1992), 15 LP ploča Glazbeni spomenar (1993–1995) i četiri CD Zagreb 900 (1995), sve Croatia Records, te CD Verdi u zagrebačkoj Operi 1927. i 1928 (2001) i dva CD ciklusa Fono arhiv (2005) u izdanju HDA.
