LISIČAR, Matija

LISIČAR, Matija (Mate, Mato), novelist (Dubrovnik, 25. VIII. 1877 — Zagreb, 12. VI. 1939). U Dubrovniku završio Nautičku školu 1894, u Zagrebu klasičnu gimnaziju 1899. te na Pravoslovnom i državoslovnom fakultetu doktorirao rigorozom 1906. Odvjetnički je vježbenik u Zlataru 1908–10, odvjetnik u Sisku 1911–19, veliki župan Bjelovarsko-križevačke županije 1919. te javni bilježnik u Zagrebu 1921–39. Prijevodima, književnim kritikama, osvrtima, pjesmama, esejima i kozerijama te kulturnim i političkim temama surađivao u periodicima Narodne novine (1897, 1901–02, 1905), Obzor (1897, 1904–07), Vienac (1899–1900, 1903, 1910), Nada (1900), Život (1900–01), Brankovo kolo (Srijemski Karlovci 1902), Srđ (1902), Pokret (1904–05, 1909), Hrvatska (1906; urednik), Savremenik (1906–07, 1909, 1919, 1921), Hrvatsko kolo (1907), Strossmayer koledar (1907), Agramer Tagblatt (1909, 1911), Die Drau (1914), Laibacher Zeitung (1915), Hrvatska njiva (Jugoslavenska njiva, Jugoslavenska obnova – njiva, 1917–20), Nezavisnost (1918–19), Samouprava (Beograd 1919), Riječ Srba-Hrvata-Slovenaca (Riječ, 1920–21), Sisački glas (1921) i Starokatolik (1933). Zbirkom Pripovijesti (Zagreb 1910; pretisak Strmec Samoborski 2008), koja sadržava većinu njegovih kratkih priča, uvrstio se među bolje noveliste hrvatske moderne; uglavnom pisane u prvom licu kao ispovijedi junaka čudaka, s ponekim autobiografskim elementom, smještene u dubrovačkoprimorski ambijent, tematiziraju čovjekove napore u preživljavanju, socijalnu nesigurnost te općenite značajke ljudskoga postojanja. Uvršten je u niz Pet stoljeća hrvatske književnosti, 69 (Zagreb 1969) i antologiju Tijelo tvoje duše (Zagreb 2004). Napisao predgovor Dubrovačkoj trilogiji I. Vojnovića (Zagreb 1918). Služio se inicijalima i šiframa -ar., Dr. M. L-r., L., LRM, R., -R.