LIŠNJIĆ, Marijan

traži dalje ...

LIŠNJIĆ, Marijan (Liciniano, Lisnich; Marianus), biskup (Sovići ili Gorica kraj Gruda, 14. V. 1609 — Makarska, 3. III. 1686). U Franjevački red stupio 1630. Filozofsko-teološki studij polazio vjerojatno u Zaostrogu, gdje je zaređen za svećenika 1634. Studirao 1634–42. filozofiju u Lucchi te teologiju u Milanu. Nakon povratka u domovinu više godina odgojitelj novaka u Fojnici i Zaostrogu. God. 1659. pošao je u Rim radi prodaje žita kojim je španjolski kralj godišnje darivao Provinciju Bosnu Srebrenu, što se prometnulo u aferu. Tajnika Kongregacije za širenje vjere obavješćivao je o crkvenim prilikama u BiH i Lici, ali su obavijesti zbog Lišnjićeve slabe upućenosti bile neodređene i netočne. Kad je 1660. umro bosanski biskup M. Maravić, papa Aleksandar VII. na prijedlog Kongregacije imenovao je Lišnjića njegovim nasljednikom, no tomu se usprotivio bečki dvor, a nezadovoljni su bili i franjevci koji su ga sumnjičili da je zadržao novac od prodaje žita; dospio je u rimski zatvor 1662, na sudu bio oslobođen 1664. Te godine imenovan makarskim biskupom i posvećen u Rimu, uglavnom je djelovao u dijelu biskupije pod turskom vlašću. Osnovao 1666. u Makarskoj dječačku pučku školu (vodili su ju franjevci, a djelovala je 1668–72), djelomično reorganizirao franjevačke župe, preuzeo upravu Duvanjske biskupije 1667. i Skradinske 1673. Pred Turcima je pobjegao u Zadar 1682. Pokopan u staroj franjevačkoj crkvi u Makarskoj (nad grobom ornamentirana kamena ploča s biskupskim grbom, mitrom i natpisom).

LIT.: D. Farlati: Illyricum sacrum, 4. Venetiis 1769, 81–82, 183, 197–198. — M. V. Batinić: Djelovanje franjevaca u Bosni i Hercegovini za prvih šest viekova njihova boravka, 3. Zagreb 1887, 136, 141, 144. — S. Zlatović: Franovci države Presvet. Odkupitelja i hrvatski puk u Dalmaciji. Zagreb 1888, 139–140. — D. Mandić: Hercegovački spomenici Franjevačkog reda iz turskoga doba, 1. Mostar 1934. — Isti: Duvanjska biskupija od XIV.–XVII. stoljeća. Zagreb 1936. — P. Gauchat: Hierarchia catholica medii et recentioris aevi, 4. Patavii 1967², 227. — D. Mandić: Franjevačka Bosna. Rim 1968. — K. Jurišić: Katolička crkva na biokovsko-neretvanskom području u doba turske vladavine. Zagreb 1972. — B. S. Pandžić: Marijan Lišnjić. Nova et vetera, 27(1977) 1, str. 23–55. — N. Lašvanin: Ljetopis. Sarajevo 1981. — K. Jurišić: Biskupski grobovi u Makarskoj. U: Regiones Paeninsulae Balcanicae et proximi Orientis. Bamberg 1988, 115, 120–121. — A. Ujević: Imotska krajina. Imotski 1991. — B. S. Pandžić: Bosna Argentina. Köln—Weimar—Wien 1995, 270, 280, 298, 309, 313, 321–353. — Makarski biskup fra Bartul Kačić Žarković (zbornik). Sućuraj 1999, 39, 128–129, 134, 136. — Đakovačka i srijemska biskupija. Spisi generalnih sjednica Kongregacije za širenje vjere, 17. stoljeće. Zagreb 2000. — R. Jolić: Fra Ivan Ančić (1624–1685) i Duvanjska biskupija. Bosna Franciscana, 10(2002) 17, str. 226, 230, 233–235. — B. S. Pandžić: Acta Franciscana Hercegovinae, 2. Mostar—Zagreb 2003. — Đakovačka i srijemska biskupija. Arhiv Kongregacije za širenje vjere, razni fondovi 17–18. stoljeće. Zagreb 2005.
 
Pejo Ćošković (2013)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

LIŠNJIĆ, Marijan. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 29.4.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/lisnjic-marijan>.