LJAHNICKY, Aleksandar, arhitekt, dizajner i slikar (Oklaj, 2. XII. 1933). Završio gimnaziju u Šibeniku 1952. te diplomirao 1958. arhitekturu na Arhitektonsko-građevinsko-geodetskom fakultetu u Zagrebu. Ondje je u Vojnograđevinskoj direkciji od 1960. bio projektant i od 1965. voditelj Projektnoga odjela, od 1970. voditelj Odjela za scenografiju na TV Zagreb, a od 1987. Odjela dizajna u Ozehi. Slobodni umjetnik od 1991, umirovljen 1993. Od 1995. živi u SAD. Slikarskim i skulptorskim elementima oblikovao je zapažene izložbene paviljone zavoda Yugoslaviapublic (Stockholm 1958, II. nagrada, Trst i Beč 1960, prve nagrade, Tunis 1962, Damask 1964, Peking 1971, Moskva 1972. i 1986, zlatne medalje, Lausanne 1979, Melbourne 1980, Bagdad 1989) te komercijalne sajamske prostore (Makedonijavino na Gospodarskom sajmu u Ljubljani 1984–85, Školska knjiga na sajmu knjiga u Beogradu 1988), često za Zagrebački velesajam 1957–2000 (Podravka 1987. i 1994). Projektirao i izveo hotelski kompleks u Baškom Polju (1962, s B. Raosom, I. nagrada, danas hotel »Alem«), u Jastrebarskom Dom JNA (1967, danas Glazbena škola Jastrebarsko), u Zagrebu Auto-moto savez Hrvatske (1967, danas Autoklub »Siget«), ljetnu pozornicu u parku Maksimiru (1988), obiteljske kuće (Kolundžić, Vrhovec, kbr. 238, 2002) i interijere. Sudjelovao u natječajima Spomen-muzej Čazma (1965, pozivni natječaj), Omladinski dom Zagreb (1966, s Raosom, IV. nagrada) i Monument Nagoya(1994, Grand prix). Među ostalim, za TV Zagreb izveo scenografije (Kviskoteka, 1986–89), telope i špice (Dnevnik, Vijesti i EPP, 1987), a likovno je postavio i umjetničke izložbe, dizajniravši im kataloge (Bernardo Bernardi. Zagreb 1987. i Na slavu Božju. 700 godina Šibenske biskupije. Šibenik 1998, Zagreb 1999)i plakate (Put svile, 1997). Reduciranim je oblicima i stiliziranim simbolima oblikovao nagrađivane izložbene i političke plakate (II. međunarodna revijalna izložba »Porodica i domaćinstvo« i International Fisheries Fair Zadar, 1958, 40 godišnjica osnivanja Komunističke partije Hrvatske, 1977, MUO), omotnice gramofonskih ploča (Zagrebačka škola šansone, Jugoton, 1975) i knjige (Antonija Bogner-Šaban, Špiro Guberina. Zagreb 1999; I. Dragičević, Kina. Zagreb 2002). Slikarstvu se posvetio od 1990-ih. Nadahnut arhitekturom newyorških nebodera, isprva stvara kompozicije bliske geometrijskoj apstrakciji (U susret Carnegie Hallu, 1990, Blizanac, 1991, ulja), koju potom, bilježeći svoje suprotstavljene doživljaje urbanoga ozračja Tokyja i New Yorka, spaja s apstraktnim ekspresionizmom naglašene geste (Odozgo, 1996–98, akrilik); eksperimentira i s hologramsko-polarizacijskim optičkim efektima (Metropolitan Tower 2, 1993, kolaž od čeličnoga lima), tehniku kojih je patentirao u SAD. Izlagao samostalno u Zagrebu (1992, 1994, 1998), New Yorku (1993–94, 1996–97), Šibeniku (1994) i Krku (1995) te skupno na izložbama ULUPUH-a (Zagreb 1970), Zagrebački salon (1977, 1980, 1986, 1996), Stoljeće političkog plakata u Hrvatskoj (Zagreb 1992) i Socijalizam i modernost (Zagreb 2011).
LIT.: Z. Ogrizović: Zvijezda kao cvijet. Arena, 1977, 856, str. 3. — I. Livaković: Kazališni život Šibenika. Šibenik 1984. — Lj. Gaj: U novoj – nove špice! Studio, 1987, 1187, str. 12–13. — (Razgovori): B. Crnčević, Večernji list, 32(1988) 19. VII, str. 8. — (S. Ferić), Šibenik tim, 1(2010) 5, str. 24–32. — N. Beroš: Viđenja Amerike. Večernji list, 53(1992) 14. VII, str. 24a. — (Katalozi izložba): V. Bužančić i L. Woods, Zagreb 1992. — A. Vulin, Zagreb 1998. — M. Bastić: Ljahnicky – renesansa konstruktivizma i povratak Šibeniku. Šibenski list, 32(1994) 2. VII, str. 8. — D. Glavan: Renesansa na američki način. Vjesnik, 55(1994) 5. III, str. 32. — I. Stažić: Hrvatske lepeze osvojile Japan. Arena, 1994, 1768, str. 25, 27. — B. Bernardić: Jedan umjetnik, dva doživljaja. Vjesnik, 59(1998) 14. II, str. 21. — D. Jendrić: Gesta nasuprot geometriji. Večernji list, 42(1998) 2. III, str. 16. — M. Cepetić: Neizvedeni projekt muzeja spomenika u Čazmi. U: Muzeji i arhitektura u Hrvatskoj. Zagreb 2013, 235–239.
Marina Ljubić (2021)
