LJUBAVAC, plemićka obitelj (XIII–XVIII. st.). U dokumentima su njezini pripadnici među ostalim zabilježeni u inačicama (de) Gliubauaçis, Gliubavaz, Glubavaciis, Glubauaç, Liubavaz i Liubauaç. Pripadali su nižemu hrvatskomu plemstvu, možda bili gradokmetovi (jobagiones castri) skradinske utvrde, a u XIV. st. nastanili su se u Zadru i postali punopravnim građanima. Prvi je imenom poznati član Bratodruž, čiji se sin Ljubavac, plemić i građanin Skradina, spominje od 1280. U skradinskoj je komuni 1294. bio sudac, a 1304. jedan od onih koji su od bana Pavla I. Bribirskoga ishodili građanske slobode i oslobađanje od obveza prema skradinskoj utvrdi. Posjedovao je zemljui mlinove na slapovima Krke, koje je prodao banu 1299. U oporuci 1280. glavnim je nasljednicima imenovao sina Radoslava i kćer Radoslavu, a imao je i sina Jurja (u. prije 1353). Legate je ostavio crkvama sv. Ivana Krstitelja i sv. Marije u Skradinu. Radoslav je od 1300. bio kancelar na dvoru bana Pavla, a spominje se i kao župan odn. upravitelj posjeda Ninske crkve 1302; službe su mu navedene na zlatnom relikvijaru što ga je dao izraditi za ninsku katedralu 1309. Mletačko građanstvo dodijeljeno mu je 1313; čini se da je za sukoba Bribirskih i Venecije pristao uz Mletke, zbog čega je nagrađen nasljednim građanstvom 1321. God. 1331. spominju se njegov novac deponiran u Zadru te sporovi s bratom Jurjem i s komunom. Sin mu Ivan (u. 1360-ih) naslijedio je mletačko građanstvo i živiou Splitu (ondje se prvi put spominje 1342). Njegova sestra Fumija nakon Ivanove smrti postala je skrbnicom njegovih dobara ikćerimu Marije, kojoj je za miraz namijenila 500 zlatnih dukata. — Zadarska grana potječe od Jurja, koji se spominje od 1311. kao skradinski građanin i kojemu je također dodijeljeno mletačko građanstvo 1313. Kao građanin Zadra prvi se put spominje pri prodaji svoje palače blizu zadarskoga arsenala 1333, a zabilježen je i pri posudbi novca 1350. Posjedovao je zemlju kraj Zadra i solane na Ugljanu te imao sinove Petra (kao pokojni zabilježen 1394), Jakova (Jacobus, Jacomellus; pokojni 1388) i Radoslava. Radoslav se nastanio u Šibeniku; njegova kći Lucija zabilježena je u sporu s rođakinjom Fumijom u Splitu 1358. Petar je 1350. financirao izgradnju barke, 1356. uložio novac u radionicu svilenih tkanina, a 1367. s Desom Matafar osnovao trgovačko društvo na godinu dana. Posjedovao je solane na Pagu (dao u petogodišnji najam 1366) i Kornatima (Lavsa; jednogodišnji zakup 1367). S bratom Jakovom i Tadejom de Sgagno kupio je jednogodišnje prihode kraljevske tridesetnice za Dalmaciju 1367. U izvorima je zabilježen kao kupac zemljišta (1354, 1366. s Jakovom), kreditor (1369–70) te opunomoćenik (1350) i izvršitelj (1368) oporuka. U zadarskoj komuni bio je egzaminator (1363, 1367, 1374, 1378), prokurator (1381–82) i kurijalni sudac (1386–88). Petar i Jakov su od Nikole Galellija 1366. preuzeli na čuvanje škrinjicu s dragocjenostima supruge kralja Ludovika I. Anžuvinca Elizabete. Oporukom 1391. Petar je uživateljicom sviju dobara imenovao suprugu Pelegrinu, a glavnim nasljednikom sina Šimuna (u. vjerojatno prije 1396), koji se spominje pri prodaji svojih devet solana na Pagu 1394. Pelegrina je 1398. dala u najam dućan, 1399. zabilježena je pri prodaji zemljišta na Pašmanu, a 1400. pri potraživanju dugova i prodaji zemljišta kraj Zadra. God. 1396. sastavila je oporuku, a 1398. kodicil, kojima je obdarila zadarsku crkvu sv. Marije Velike te franjevce u Zadru (za obnovu samostana i gradnju oltara sv. Pelegrina) i na Pašmanu, ostavivši novac i redovnici samostana sv. Nikole u Zadru (za izradbu brevijara), redovnicama benediktinskoga samostana sv. Marije u Zadru i franjevcu Mihovilu iz Šibenika. Dio imovine darovala je nećakinji Tomazini Jurjević. Jakov se spominje kao kreditor 1343. te kao Petrov zastupnik u sporovima 1355. S njim je trgovao solju, 1368. prodao je trećinu svojega barkozija »Sv. Julijan«, 1384. kupio zemlju u Čelopeku u zadarskom distriktu, a poslovao je i sa suknarom Mihovilom. Imao je sina Jurja (kao pokojni spominje se 1402), koji je prema očevoj oporuci iz 1361. naslijedio imovinu u Zadru i zadarskom distriktu te na Pagu. Prema drugoj oporuci 1387, dobra, posjede i stvari u Skradinu i njegovu distriktu uživala je Jakovljeva druga supruga Gruba. Nadario je tada leprozorij sv. Lazara u Zadru, a glavnim nasljednikom imenovao Jurja i njegove muške potomke. God. 1368. zabilježeno je Jurjevo oslobađanje od očinske vlasti, a 1369. stric Petar predao mu je oporučno ostavljen novac djeda Jurja. Na dražbi je 1365. kupio vinograd u Stubalu i potom ga prodao samostanu sv. Krševana, a 1389–91. zabilježen je kao kupac posjeda u Lučkoj županiji (Podlužje, Starošane, Rosulje, Jošani Veliki, Menišće). Uz članove obitelji, oporučno je 1400. nadario crkvene ustanove i redovnike (crkve sv. Jurja u Podlužju i sv. Frane u Zadru, franjevci samostana sv. Dujma na Pašmanu). Glavnim je nasljednikom imenovao sina Jakova (spominje se 1397–1453), a posjed na Ugljanu ostavio nezakonitomu sinu Pavlu (zabilježen u sudskom sporu 1398). Jakov je 1406. bio majčin pravni zastupnik u svezi s inventarom očevih dobara, 1407. poslovao je s Kačićima iz Nadina, a 1412. prodao svojih osam solana. Za sukoba kralja Žigmunda Luksemburgovca i Mlečana 1414. dopustio je Morlacima dvogodišnju ispašu u svojem selu Podlužju u ostrovičkom distriktu. Nakon uspostave mletačke vlasti 1420. postao je savjetnikom zadarskoga kneza. God. 1425. redovnice samostana sv. Dimitrija u Zadru uzele su ga za pravnoga zastupnika, što je bio i kad je 1428. izabran za zadarskoga komornika. Na knežev zahtjev dao je 1434. krbavskim knezovima selo Grivno, u zamjenu od Venecije dobivši Krbavaclug. Za kneževa savjetnika biran je 1443, 1444, 1447. i 1453. Sestra mu Elizabeta bila je redovnica samostana sv. Marije u Zadru. Imao je sina Petra i kćer Luciju, udanu za Šimuna Jurjevića. Petar je zabilježen u izborima za tribuna (1443–46, 1451, 1453–54) te kao sudac u građanskim parnicama (1452, 1454). Jerolim, naveden 1493–94. u izborima za tribuna te 1509. kao zemljoposjednik u Visočanima, vjerojatno je njegov sin. U popisu zadarskoga stanovništva 1527. spominje se Jerolimovo te kućanstvo Jurjevo. U 1580-ima spominje se pak Šimun, koji je s Pasicom Benjom imao Petra (rođ. 1584), Alojza (rođ. 1585) i Jerolima (rođ. 1587). Obiteljsku lozu nastavio je Petar, koji je s Katarinom Civalelli imao kćeri Katarinu (rođ. 1606), Lukreciju (Lucijeta, Lucija; rođ. 1610), udanu za Franu Fanfonju, i Pasinu (spominje se 1666) te sinove povjesničara → ŠIMUNA i Grgura (rođ. 1609). Od Šimunovih sinova istaknuo se zadarski kanonik Petar Marija (rođ. 1643); na talijanski je preveo glagoljska pravila Bratovštine sv. Karla u Salima 1690. te postao 1694. jednim od prvih članova društva Accademia degli incaloriti. Lozu je nastavio najmlađi Šimunov sin Ivan (rođ. 1654), koji je s Lukrecijom Benjom imao sinove Petra Mariju (rođ. 1688), Antuna Mariju Feliksa (rođ. 1698) i Ivana Mariju (rođ. 1704) te kćeri Magdalenu Elenu Mariju (rođ. 1690) i Elenu Mariju (rođ. 1693). Petar Marija pak s Franciskom je Damoni imao Ivana Dominika Mariju (rođ. 1724) te Lukreciju Mariju (rođ. 1728) i Ceciliju (rođ. 1740). Oženivši se Marijom Detrico, Ivan Marija naslijedio je dio posjeda njezine izumrle obitelji, pa je obiteljsko prezime promijenjeno u Ljubavac Detrico. Imali su sinove Alojza Josipa Gašpara (rođ. 1750), Petra Mariju (rođ. 1751), oženjenoga Magdalenom Bortolazzi, Ludovika Feliksa (Alvise Felice; rođ. 1753) i Šimuna Gašpara Mariju (rođ. 1758) te kćeri Danijelu Ceciliju Mariju (rođ. 1752), Danijelu (rođ. 1757), Magdalenu (rođ. 1760) i Mariju Francisku Magdalenu (rođ. 1761), udanu za Petra Damjanića Vrgadskoga. Pripadnici obitelji primljeni su u ninski patricijat 1775. Premda brojni, Ljubavci su u muškoj liniji izumrli pokraj XVIII. st. U knjigama vjenčanih i krštenih u XVI. i XVII. st. zabilježeni su neki kojima nije moguće utvrditi užu obiteljsku pripadnost. Spominju se tako Jerolim (rođ. 1582), Elena (vjenčana 1594) i Antun (vjenčan 1610) Pavlovi, možda pripadnici građanske loze, odn. potomci nezakonitoga Pavla iz XIV–XV. st.
LIT.: Š. Ljubić: Listine o odnošajih izmedju Južnoga Slavenstva i Mletačke Republike, 1–2. Zagreb 1868–1870; 9. 1890. — Isti: Commissiones et relationes Venetae, 1. Zagrabiae 1876, 207, 216. — Diplomatički zbornik, 6–17. Zagreb 1908–1981. — S. Antoljak: Miscellanea, 1. Zadar 1949, 8–9. — S. Gunjača: Repertorium actuum domini Antonii de Zandonatis olim publici et iurati notarii Iadre. Starine, 1949, 42, str. 284. — R. Jelić: Stanovništvo Zadra u drugoj polovici XVI. i početkom XVII. st. gledano kroz matice vjenčanih. Ibid., 1959, 49, str. 361, 373, 383, 386, 399–400, 442, 449, 472. — S. Antoljak: Izumiranje i nestanak hrvatskog plemstva u okolici Zadra. Radovi Instituta JAZU u Zadru, 9(1962) str. 84. — M. Zjačić i J. Stipišić: Spisi zadarskih bilježnika Ivana Qualis, Nikole pok. Ivana, Gerarda iz Padove 1296…1337. Zadar 1969. — T. Raukar: Zadar u XV stoljeću. Zagreb 1977. — J. Stipišić: Spisi zadarskog bilježnika Franje Manfreda de Surdis iz Piacenze 1349–1350. Zadar 1977. — N. Grbin: Glagoljica u Salima. U: Župa Sali – o 400. obljetnici dogradnje župne crkve svete Marije. Sali 1981, 87. — J. Stipišić i M. Šamšalović: Zapisnici Velikog vijeća grada Splita 1352–1354, 1357–1359. Zbornik Zavoda za povijesne znanosti Istraživačkog centra JAZU, 12(1982) str. 190–191. — M. Domijan: Riznica župne crkve u Ninu. Zadar 1983, 26. — T. Raukar, I. Petricioli, F. Švelec i Š. Peričić: Zadar pod mletačkom upravom 1409–1797. Zadar 1987. — E. Hilje: Osvrt na najraniju povijest crkve i samostana sv. Duje na Pašmanu. Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, 28(1988–89) 28(15), str. 139. — J. Stipišić: Inventar dobara Mihovila suknara pokojnog Petra iz godine 1385. Zadar 2000. — R. Leljak i J. Kolanović: Andrija pok. Petra iz Cantùa. Bilježnički zapisi, 1–2. Zadar 2001–2003. — G. Ravančić: Curia maior ciuilium – najstariji sačuvani registar građanskih parnica srednjovjekovnog Zadra (1351–1353). Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, 43(2001) str. 93. — J. Stipišić: Regesta pergamena iz zbirke obitelji Fanfogna Garagnin u Muzeju grada Trogira. (Dio drugi – Isprave XVI, XVII. i XVIII. stoljeća). Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU, 21(2003) str. 309. — M. Ančić: Registar Artikucija iz Rivignana. Fontes, 11(2005) str. 99–101. — J. Kolumbić: Grbovi zadarskih plemićkih obitelji. Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, 47(2005) str. 27, 33, 37–38, 43, 58, 60, 88–89, 97. — R. Leljak: Inventari fonda Veličajne općine zadarske Državnog arhiva u Zadru godine 1325–1385, 1. Zadar 2006, 258–262. — D. Karbić, M. Katušić i A. Pisačić: Velika bilježnica Zadarskoga kaptola. Fontes, 13(2007) str. 193–195, 201–203, 216–218, 251–259. — M. Ančić: Registar Petra de Serçane. Ibid., 15(2009) str. 125. — D. Madunić: Mjera grada: zadarski popis stanovništva 1527. godine. Povijesni prilozi, 28(2009) 36, str. 46–47. — A. Mayer, M. Katušić i dr.: Regesti isprava 16. stoljeća iz Arhiva Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Treći dio: Isprave iz razdoblja 1538–1545. Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU, 27(2009) str. 350. — D. Karbić, M. Katušić i I. Majnarić: Zajednički registar Ivana de Trottisa i Teodora de Prandina. Registar Trottis-Prandino. Fontes, 18(2012) str. 71, 103–104, 177. — K. Juran: Kornati od 14. do 19. stoljeća. U: Toponimija kornatskog otočja. Zadar 2013. — B. Grbavac: Zadarska plemićka obitelj Ljubavac u 14. stoljeću. Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU, 33(2015) str. 49–69.
Branka Grbavac (2021)