LJUBIBRATIĆ, Stefan (Vukašin), episkop (?, — Kostajnica, IV. 1737). Zabilježen i u oblicima Gliubibratich, Ljubibratich, kao Stefano i Stevan. Nećak episkopa i mitropolita Savatija, s kojim je 1690. došao u Boku i nastanio se kraj Herceg-Novoga. Monah prije 1705. Nakon boravka u Rusiji, mletačke su ga vlasti 1710. uhitile pod optužbom da je s ruskim agentima dogovarao ustanak protiv Turaka u Hercegovini i Crnoj Gori; zatočen u Veneciji i Bresci do 1715. Na poč. novoga mletačko-turskoga rata 1715. stupio u mletačku vojsku. U stričevo ime pohodio većinu pravoslavnih crkava u Dalmaciji. Naslijedivši ga 1716, preselio 1717. oko 1400 pravoslavaca iz Hercegovine u Imotsku krajinu, kaluđerima manastira Savine kraj Herceg-Novoga i Dragovića kraj Vrlike ishodio 1717. i 1719–20. više zemljišnih posjeda. Patrijarh Mojsije Rajović postavio ga je za dalmatinskoga i zahumskoga episkopa 1719. Nastojao je proširiti jurisdikciju na pravoslavno stanovništvo u sjevernoj Dalmaciji, a tamošnjim kanonskim pohodom izazvao protivljenje katoličkih biskupa, osobito zadarskoga nadbiskupa V. Zmajevića. Dalmatinski su biskupi od Mletaka 1720. ishodili odluku o njegovu udaljenju iz Dalmacije i zabrani djelovanja na području njihovih biskupija, pa je otišao u Beograd 1726. Bečki je dvor 1727. spriječio njegovo postavljenje za temišvarskoga episkopa, a 1729. pristao da dobije Kostajničko-zrinopoljsku eparhiju (Krbava, Lika), kojom je kao episkop iz Kostajnice upravljao od 1730. Sudjelovao je u radu narodno-crkvenih sabora 1726–35. Predvodio 1731. u Beč izaslanstvo zauzimanjem kojega je mješovito državno povjerenstvo 1731–32. utvrđivalo broj grkokatoličkih i pravoslavnih vjernika u Varaždinskom generalatu, temeljem čega je Dvorsko ratno vijeće 1734. osnovalo Lepavinsko-severinsku eparhiju. Zagrebački biskup J. Branjug i senjski I. A. Benzoni zabranili su mu 1735. vizitaciju na području njihovih biskupija, 1736. Dvorsko ratno vijeće optužilo ga je zbog zabrane svećenicima, pod prijetnjom kazna, plaćanja desetine Katoličkoj crkvi, a zadarski nadbiskup Zmajević zbog nelojalna držanja prema Mletačkoj Republici.
LIT.: S. Novaković: Trebinje, Tvrdoš i Savina. Starine, 1884, 16, str. 98, 103–105. — M. Grbić: Karlovačko vladičanstvo, 1. Karlovac 1891, str. 114, 298–299, 302; 2. str. 185; 3. 1893, str. 5. — N. Milaš: Spisi o istoriji pravoslavne crkve u dalmatinsko-istrijskom vladičanstvu od XV do XIX vijeka, 1. Zadar 1899, 104–105, 108–184, 193, 197, 208–213, 229, 238, 240, 261, 284, 302–303, 305, 322, 345, 370–371, 397, 430–431. — D. Ruvarac (D. R.): Gramate mitropolitske i patrijaraške. Srpski Sion (Sremski Karlovci), 15(1905) 19, str. 559–560. — Isti: Srpske privilegije i pravice od 1690–1748. Ibid., 17(1907) 32/33, str. 499–500. — V. Ćorović: Hercegovački manastiri. Glasnik Zemaljskog muzeja u BiH, 23(1911) 4, str. 507, 515, 531–532. — J. Radonić: Rimska kurija i južnoslovenske zemlje od XVI do XIX veka. Beograd 1950. — P. Šerović: Zapisnik o jednoj sanitarnoj proceduri u lazaretu u Herceg-Novome iz god. 1705. Godišnjak Pomorskog muzeja u Kotoru, 13(1965) str. 137–141. — M. Bogović: Katolička crkva i pravoslavlje u Dalmaciji za vrijeme mletačke vladavine. Zagreb 1982. — M. Jačov: Spisi Tajnog vatikanskog arhiva XVI–XVIII veka. Beograd 1983. — Isti: Venecija i Srbi u Dalmaciji u XVIII veku. Šibenik 1987, 18, 20–30, 32–33, 35–38, 40–41, 43, 54–56, 60, 117, 133. — R. Petrović: Pisma Simeona Končarevića. Zbornik o Srbima u Hrvatskoj, 1. Beograd 1989, 273–275. — S. Gavrilović: Građa za istoriju Vojne granice u XVIII veku, 1–2. Beograd 1989–1997. — Z. Kudelić: Marčanska biskupija. Zagreb 2007. — G. Komar: Mitropoliti Savatije i Stefan Ljubibratići i njihovo doba. Herceg Novi 2009. — Isti: Prilozi biografiji visokopreosvećenog mitropolita Stefana Ljubibratića. Zbornik Matice srpske za istoriju (Novi Sad), 2009, 79/80, str. 97–121. — V. Kraljević: Izabrana djela nadbiskupa Vicka Zmajevića. Zagreb 2015.
Pejo Ćošković i Redakcija (2021)
