LJUBIĆ, Josip, gospodarstvenik i publicist (Vinagora kraj Pregrade, 13. I. 1884 — Zagreb, 28. V. 1962). U Zagrebu završio klasičnu gimnaziju 1906. te studij na Pravoslovnom i državoslovnom fakultetu 1911. Po svem sudeći, za studija se bavio knjigovodstvom i u Ogulinu 1909. uređivao list Slobodni glas te se kao predstavnik HPSS neuspjelo kandidirao na saborskim izborima 1910. i 1911 (samoborski odn. krapinski kotar). U Hrvatskoj zemaljskoj banci (Jugoslavenska banka od 1920) radio najkasnije od 1917; upravitelj podružnica u Crikvenici do 1921. i Ljubljani od pol. 1930-ih, u međuvremenu u središnjici u Zagrebu. U Crikvenici nastojao oko razvoja turizma, među ostalim otkupom hotelâ i zemljištâ od mađarskih vlasnika, bio suosnivač i 1917–18. član Nadzornoga odbora kupališta (d. d.) Novi, priključenoga 1918. novoosnovanomu Jadranskomu hotelskomu i kupališnomu d. d. (član uprave 1918–21. i od 1922), te suosnivač građevinskoga d. d. »Ljetnikovac« 1919. U međuraću podupirao H(R)SS; član Upravnoga odbora Seljačke sloge 1925–29. Držeći seljačku proizvodnju temeljem gospodarstva, u Grudi (Ljubljana 1926), Seljačkoj prosvjeti (1926–27, 1929), Nevenu (Subotica 1927), Obzoru (1928–29, 1932), Zadrugaru (kalendar, 1931–32) i Evoluciji (1932) te izdanju Obzor. Spomen-knjiga 1860–1935 (Zagreb 1936) promicao gospodarsko i izobrazbeno snaženje seljaštva, zadrugarstvo i agrotehničku modernizaciju, predlažući povoljnije kreditiranje, porezno rasterećenje i prilagodbu uvozno-izvozne politike radi protuteže padu cijena poljodjelskih proizvoda. U knjizi Seljaštvo Švicarske (Zagreb 1928; prethodno u Obzoru) kao uzor isticao tamošnji seljački pokret, njegovu kulturno-prosvjetnu i tehnološku razinu te organiziranost. Tiskan mu je elaborat s autobiografskim elementima U borbi za nacionalni turizam (Rijeka 1965; prethodno u Riječkoj reviji, 1964) o aspektima razvoja turizma u Hrvatskom primorju. U mladosti pisao pripovijetke, pretežno poučne (Bršljan, 1900–01; Pobratim, 1900–02), te književne i kazališne osvrte (Hrvatska Danica, 1906; Hrvatski narod, 1906). Potpisivao se i inicijalima te J. Mlinarević.
LIT.: (Kandidiranje na izborima): Dom, 4(1910) 12. X, str. 1. — Obzor, 52(1911) 10. XII, str. 3. — A. Radić: Sabrana djela, 18. Zagreb 1939, 227–228. — S. Leček: Organizacija i oblici djelovanja Seljačke sloge. Časopis za suvremenu povijest, 28(1996) 3, str. 359, 363. — M. Kolar-Dimitrijević: Što se dogodilo s najvećom osječkom bankom poslije 1918. godine? Osječki zbornik, 22–23(1997) str. 215, 219, 225. — Ista: Tri dokumenta koji objašnjavaju zašto je poslije žigosanja krune u siječnju 1919. došlo i do njenog markiranja u prosincu iste godine ili afera Hrvatske zemaljske banke d. d. u Osijeku. Historijski zbornik, 51(1998) str. 156. — Z. Radelić: Božidar Magovac. Zagreb 1999.
Ivan Bačmaga (2021)
