LJUBIČIĆ, Boris (Borislav), dizajner (Glavice kraj Sinja, 8. XI. 1945). Završio gimnaziju u Sinju 1964. te studij slikarstva na ALU u Zagrebu 1968 (M. Stančić). Grafičkim oblikovanjem profesionalno se bavi od 1970. U 1970-ima i 1980-ima surađivao s Centrom za industrijsko oblikovanje, a od 1987. vodi vlastiti studio za dizajn (Studio International); predavao na Studiju dizajna na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu 1989–90. Iako se okušao u mnogim područjima grafičkoga dizajna (znak i logotip, oblikovanje knjiga, ovitaka gramofonskih ploča i ambalaže, promidžba, suveniri, TV dizajn), vizualni identitet i plakat središnja su područja njegova djelovanja. U početku su mu radovi osobito povezani s kulturnom i umjetničkom scenom (izložbe Zagrebački salon, 1973, i Nova fotografija, 1974, plakati za Galeriju Studentskoga centra, 1975), za koju ostaje trajno vezan (Muzički biennale Zagreb, 1981, 1983; Mjesec knjige, 1982; Dubrovačke ljetne igre, 1984). Ubrzo se počinje baviti projektima u gospodarstvu, športu i turizmu te surađivati s marketinškim agencijama. Organizator je i glavni autor projekta cjelovitoga vizualnoga identiteta Mediteranskih igara u Splitu 1979. Okupivši u Timu za vizualne komunikacije Centra za industrijsko oblikovanje dizajnere (S. Brčić, supruga Rajna Buzić, H. Devidé, S. Hodges), fotografe (S. Knaflec, E. Čičić, P. Dabac, M. Tudor, H. Knez) i vanjske suradnike (O. Kogoj), uspostavio je nove standarde u grafičkom dizajnu i vizualnim komunikacijama; izrađen je i priručnik (VIII. mediteranske igre, Split 1979. Priručnik grafičkih standarda. Zagreb 1977), a znak i zastava splitskih igara postali su njihovim trajnim simbolima. S Centrom je oblikovao znak tvrtke Labud (1980), vizualni identitet športske odjećeYASSA (1974–84, 1987), Spomen-doma u Kumrovcu (1981), zabavnoglazbenih festivala u Zagrebu (1982–84) i Splitu (1985) te Tvornice baterija Croatia (1987), posluživši se ponegdje, kao i u političkom plakatu (40 godina ustanka i socijalističke revolucije naroda i narodnosti SR Hrvatske, 1981; kongresi SKH, 1986, 1989), simbolom crvene zvijezde kao bitnim elementom vizualnoga identiteta. Sa suprugom je i Hodgesom u svojem studiju 1989–91. realizirao više projekata (Prvenstvo Europe u atletici, Split; Eurosong, Zagreb) i redizajna vizualnih identiteta (tvrtke Mladost i Franck). Od osamostaljenja 1991. razvija i sustavno promiče ideju profiliranja i prepoznatljivosti vizualnoga identiteta države, proizvoda i usluga hrvatskoga gospodarstva: oblikuje vlastiti koncept minimalnoga koda hrvatskoga vizualnoga identiteta zasnovanoga na sintezi grba i zastave, tj. na najmanje dvama izmjeničnim kvadratima crvene ili crvene i plave boje. Iako bez uspjeha u projektima državnih insignija (samoinicirani i natječajni radovi za zastavu, novčanice, dokumente, registarske tablice itd.), realizira više stotina znakova, logotipova i cjelovitih identiteta ustanova i poduzeća u gospodarstvu (Zagrebački velesajam, 1993; tvrtka SMS, 1993–2000; Institut građevinarstva Hrvatske, 2009, nagrada Red Dot), medijima (Hrvatska izvještajna novinska agencija, 1990; HRT, 1993–99, Priručnik grafičkih standarda HRT. Zagreb 2000), turizmu (Hrvatska turistička zajednica, 1995–2015: niz plakata Mediteran kakav je nekad bio, 2004, nagrada Red Dot), kulturi i znanosti (Muzejski dokumentacijski centar, 1988, 2006; plakati za Međunarodni dan muzeja od 1991, Volim kvadrat i krug, 2001, nagrada Red Dot; Hrvatsko dizajnersko društvo i LZ, 1992; Gradski muzej Vukovar, 1993; Hrvatski muzej naivne umjetnosti i MUO, 1995; Ministarstvo kulture, 2005; MH, 2007; IRB, 2009, nagrada Red Dot). Oblikovao je vizualne identitete i kampanje političkih stranaka (Koalicija narodnog sporazuma, 1990; Hrvatska narodna stranka, 1992–2000; HDZ, 1995; Liberalna stranka, 1997), a istaknuo se i antiratnim plakatom (KRV-ATS-KA! i The Tie Is Croatian, 1991; Vukovar – Read between the Lines, 1994). Bavio se dizajnom knjiga (Vesna Kusin, Mimara. Zagreb 1987; Alka 1715. Sinj 2001; Zagreb Zagreb. Split 2003; Hercegovina – zemlja svjetlosti. Zagreb 2009; Ljiljana Čerina, 100 djela Ivana Meštrovića. Zagreb 2010; Rotary klub Zagreb 1929–1991–2016. Zagreb 2016), korica i ovitaka (Enciklopedija hrvatske umjetnosti, 1–2. Zagreb 1995–1996; Hrvatski opći leksikon. Zagreb 1996), poštanskih maraka (F. Kuharić, 2002; 50. obljetnica Europa maraka, 2006) te produkt-dizajnom (boca za maslinovo ulje SMS, 2005, nagrada G-Mark Good Design). Samostalno izlagao u Zagrebu (1985–86, 1988–89, 1994–95, 1999–2001, 2011–14, 2018), Osijeku i Crikvenici (1994), Dubrovniku (1995), Splitu (2000–01, 2011, 2013, 2018), Sinju i Opatiji (2011), Lilleu (2012), Varaždinu, Puli i Berlinu (2018) te skupno s ULUH-om (od 1969), na izložbama Biennale industrijskog oblikovanja (Ljubljana 1971, 1977, 1979. i 1981 – nagrade, 1998), Zagrebački salon (1971, 1973–74, 1977, 1980, 1983, 1986, 1988–89, 1992, 1994, 1996, 1999–2000, 2002, 2006, 2009, 2011, 2014), Zgraf (Zagreb 1975, 1978, 1981, 1984 – nagrada, 1987, 1995 – nagrada, 1999, 2004, 2008), Međunarodni bijenale plakata (Varšava 1980 – nagrada, Lahti 1981 – nagrada, 1995, México 1992, 1994, 1998, 2006 – nagrada), Hrvatski sportski plakat (Zagreb 1987, 2004), Turistički plakat u Hrvatskoj (Zagreb 1988, Opatija 2010), Stoljeće političkog plakata u Hrvatskoj (Zagreb 1992), Bijenale grafičkog dizajna (Brno 1994 – nagrada, 1996), Zagreb očima grafičara (Zagreb 1994), Festival plakata (Ville de Chaumont 1997), Međunarodni trijenale plakata (Nagoya 1997 – nagrada), Stoljeće hrvatskog dizajna (Zagreb 1997), Expo (Lisabon 1998 – nagrada), Hrvatski trijenale grafike (Zagreb 2000), Međunarodna izložba kazališnih plakata (Essen 2001, 2004), Stoljeće hrvatskog plakata (Zagreb 2001), Izazov kravate (Mostar i Sarajevo 2004, Beč, Krakov i Sofija 2006, Berlin 2007, Split 2008), Erotika u umjetnosti plakata (Cottbus 2005), Angažirani plakat u Hrvatskoj 1945–2005 (Rijeka 2006), Umjetnost uvjeravanja (Zagreb 2006), Dalmatinska zagora – nepoznata zemlja (Zagreb 2007), Od Klovića i Rembrandta do Warhola i Picelja (Zagreb 2009) te Harmonija i semantika (Zagreb 2011). Priloge o položaju dizajna u društvu objavio u periodicima Čovjek i prostor (1987–90, 2004, 2010), Danas (1990), Slobodna Dalmacija (1990, 2003), Byte (1993), Drvna industrija (1993), Kontura (1993–94), Život umjetnosti (1994), Ambalaža (1996), Informatica museologica (1996), Večernji list (1998), Vjesnik (2000, 2002; kolumna Iz drugog kuta, 2006–12), Novi list (2003), Hrvatska revija (2012, 2015) i Muzeologija (2016); surađivao i u izdanjima VIII. mediteranske igre (1983), Tisak na ambalaži (2001), Hrvatska i Europa: medicina, znanost & umjetnost (2007), Hrvatski nacionalni identitet u globalizirajućem svijetu (2010) i Diskurs hrvatske dizajnerske prakse (2013), tiskanima u Zagrebu. Bio 1997–2001. potpredsjednik i 2003–05. predsjednik Hrvatskoga dizajnerskoga društva, supokretač revijalne izložbe hrvatskoga dizajna (1999) i Hrvatskoga dizajn centra (2005). Zagrebačkomu MSU donirao 60 svojih plakata 2013. Krećući se na specifičan način između velikih projekata vizualnih identiteta te intervencija i projekata ostvarenih na vlastitu inicijativu, cjelokupnim svojim javnim djelovanjem Lj. jasno izražava stajališta, provocira i propituje aktualne društvene teme. Inicijator je projekta usmjerenoga promišljanju budućnosti europskoga kontinenta i oblikovanju njegova vizualnoga identiteta Europa 2020 (istoimene izložbe Zagreb 2002, Beč 2007, te knjiga Zagreb 2006).
LIT.: (Katalozi izložba): M. Zuccon Martić, Zagreb 1986. — F. Vukić, Zagreb 1994. — K. Bonjeković Stojković, Zagreb 2013. — M. Golub, Zagreb 2018. — (Razgovori): J. Galjer, Život umjetnosti, 1992, 51, str. 36–38. — V. Kusin, Vjesnik, 56(1995) 18. III, str. 24–25. — I. Brešan, Slobodna Dalmacija, 54(1996) 22. X, Pr., str. 1–2. — M. Tenžera, Vjesnik, 60(1999) 12. IV, str. 16; 65(2004) 25. IV, str. 18. — B. Hlevnjak, Kontura, 12(2002) 71, str. 23–25. — A. Lendvaj, Večernji list, 46(2002) 28. II, str. 16. — V. Tolić, Vjesnik, 64(2003) 17. VIII, str. 19. — M. Šarić, Večernji list, 47(2004) 29. V, str. 37. — K. Luketić, Zarez, 7(2005) 168, str. 26–28. — R. Peritz, Vjesnik, 66(2005) 7. VIII, Pr., str. 30, 59. — M. Šilović, Slobodna Dalmacija, 62(2005) 2. I, str. 8–9. — D. Živković, Novi list, 58(2005) 24. VII, Pr., str. 1, 6–7. — D. Jendrić, Večernji list, 49(2008) 13. XII, Pr., str. 39–41. — A. Bedenko, Kontura, 24(2014) 126, str. 8–17. — M. Golub, Oris, 16(2014) 86, str. 192–211. — I. Weidlich, Playboy, 2015, 211, str. 49–57. — an., Muzeologija, 2016, 53, str. 208–234. — Z. Vitas, Večernji list, 58(2017) 24. V, str. 28–29. — Z. Gall: Mala slova i mali narod. Slobodna Dalmacija, 51(1993) 17. I, str. 10–11. — V. Kusin: O vizualnoj pismenosti. Vjesnik, 55(1994) 27. VII, str. 13. — K. R.: Čitajte između redova! Ibid., 56(1995) 20. VII, str. 14. — F. Vukić: Stoljeće hrvatskog dizajna. Zagreb 1996, 128. — O. Franković: Between Histories. Eye (London), 1997, 25, str. 62–69. — M. Tenžera: Spektakularni vizualni show. Vjesnik, 62(2001) 6. I, str. 11. — B. Hlevnjak: Boris Ljubičić, inicijator natječaja Europa 2020. Kontura, 12(2002) 69, str. 23–25. — V. Tolić: Grad spomenika i skrivenih kutaka. Vjesnik, 64(2003) 1. VI, str. 18. — B. Hlevnjak: Boris Ljubičić, promotor hrvatske kulture. Hrvatsko slovo, 10(2004) 462, str. 18. — L. McQuiston: Graphic Agitation, 2. London–New York 2004. — M. Glaser i M. Ilić: The Design of Dissent. Socially and Politically Driven Graphics. Gloucester 2005, 43–44. — S. Križić Roban: Crvena točka plakatima Borisa Ljubičića. Vjesnik, 66(2005) 16. I, str. 22. — M. Tenžera: Boca nadahnuta svetim Petrom. Ibid., 2. XI, str. 45. — J. He: All Men Are Brothers – Graphic Designers. Berlin—Šangaj 2006. — M. Tenžera: Braća po dizajnu. Vjesnik, 67(2006) 1. IV, Pr., str. 64. — M. Jurišić: Nova priznanja B. Ljubičiću. Večernji list, 48(2007) 29. VI, str. 25. — I. Bekić: Potraga za kolektivnim kodom. Glas Istre, 65(2008) 6. IV, Pr., str. 8–9. — A. Lendvaj: Boris Ljubičić među koricama s kockicama. Večernji list, 48(2008) 3. III, str. 49. — V. Margolin i F. Vukić: Hrvatski dizajn sad. Zagreb 2009. — M. Tenžera: Zlatne dizajnerske godine. 45 godina Centra za industrijsko oblikovanje. Vjesnik, 70(2009) 28. VII, str. 32–33. — B. Vujanović: Dizajnerska strast i energija. Ibid., 22. I, str. 36. — M. Golub: Društvena uloga dizajna kao privatna opsesija. Zarez, 13(2011) 304, str. 13. — T. Cukrov: Boris Ljubičić – donacija Muzeju suvremene umjetnosti. Informatica museologica, 44(2013) 1/4, str. 145–150. — A. Bedenko: Misliti kroz dizajn. Vijenac, 23(2015) 545, str. 20. — M. Čović: Ljubičiću Oscar grafičkog dizajna. Slobodna Dalmacija, 74(2017) 3. VIII, str. 28. — https://www.graphis.com/master-portfolio-slideshow/boris-ljubicic-1/design/ (2. II. 2018).
Dejan Kršić (2021)
