LJUBIN (Lubin), poglavar krstjana (XII–XIII. st.). Supotpisnik isprave odn. sudionik sporazuma što su ga predstavnici bosanskih krstjana 8. IV. 1203. na Bilinu polju na poziv i u nazočnosti bana Kulina utanačili s izaslanicima pape Inocenta III – njegovim kapelanom Ivanom iz Casamarija i dubrovačkim arhiđakonom Marinom – javno se odrekavši krivovjerja i priznavši Rimsku crkvu i njezin nauk (Bilinopoljska izjava ili Bilinopoljska abjuracija). Bio je i u izaslanstvu hrvatsko-ugarskomu kralju Emeriku kad je na Kraljevu otoku (Csepel) sporazum potvrđen 30. IV. 1203. Prema kronotaksi Batalova evanđelja (1393), poglavar krstjana vjerojatno 1210-ih i 1220-ih, kad je krivovjerje ojačalo.
LIT.: F. Rački: Bogomili i patareni. Rad JAZU, 1869, 7, str. 139, 142; 1870, 10, str. 255. — A. V. Solovjev: Vjersko učenje Bosanske crkve. Zagreb 1948, 29–30, 32. — D. Kniewald: Vjerodostojnost latinskih izvora o bosanskim krstjanima. Zagreb 1949, 17–34. — J. V. A. Fine: The Bosnian Church. A New Interpretation. New York—London 1975. — D. Dragojlović: Krstjani i jeretička Crkva bosanska. Beograd 1987. — P. Ćošković: Interpretacija Kniewaldova kritičkog izdanja Bilinopoljske izjave. Prilozi Instituta za istoriju u Sarajevu, 32(2003) str. 75–117. — F. Šanjek: Bosansko-humski krstjani u povijesnim vrelima (13–15. st.). Zagreb 2003. — D. Mandić: Sabrana djela, 3. Mostar 2013.
Pejo Ćošković i Redakcija (2021)
