LOIK, Ezio

LOIK, Ezio, nogometaš (Rijeka, 26. IX. 1919 — kraj Torina, 4. V. 1949). Učio zanat u Rijeci. Za II. svjetskoga rata radio u Fiatovu laboratoriju u Torinu te u tvrtki za boje i lakove u Quattordiju. Nogomet igrao u riječkim klubovima »Leonida« 1933–35. i »Fiumana« 1935–37, potom u klubovima talijanske prve lige: »Milan« od 1937 (»Milano« od 1939), »Venezia« od 1940 (osvojen državni kup 1941) i od 1942. »Torino« (državno prvenstvo 1943. i 1946–49. te kup 1943), za koji je postignuo 72 zgoditka u 181 natjecateljskoj utakmici. U čitavoj karijeri odigrao 339 natjecateljskih utakmica, postignuvši 109 zgoditaka. Za talijansku je reprezentaciju 1942–49. nastupio devet puta i postignuo četiri zgoditka. Igrao na mjestu desne spojke. Snažan, izdržljiv i energičan, imao je velik radijus kretanja i bio vrstan tehničar, pouzdan u obrani, u navali probojan, preciznih proigravanja i iznimnih realizatorskih sposobnosti. Poginuo u zrakoplovnoj nesreći s čitavom momčadi »Torina«. Prema športskim novinarima i kroničarima, jedan je od najistaknutijih igrača toga kluba. Milanski mjesečnik Calcio 2000 uvrstio ga je među 150 najboljih svjetskih igrača u povijesti (2002), a Novi list u najbolju postavu NK »Rijeka« (2011).