LONČAR, Budimir, diplomat (Preko, 1. IV. 1924). Gimnaziju polazio u Zagrebu. U partizanima od 1942, član SKOJ-a (u Birou Oblasnoga komiteta za Dalmaciju, sekretar Okružnoga komiteta u Zadru, urednik Omladinske iskre) te KPJ (u Birou Okružnoga komiteta u Zadru). Od 1945. načelnik zadarskoga okružnoga Odjeljenja zaštite naroda, potom dodijeljen Upravi državne bezbjednosti u Zagrebu. Od 1948. u ministarstvu odn. sekretarijatu za vanjske poslove u Beogradu: isprva u obavještajnoj službi, od 1950. u diplomaciji (konzul i savjetnik u stalnoj misiji FNRJ pri UN u New Yorku), 1956–65. načelnik obavještajnoga odjela za analizu i planiranje te savjetnik, 1965–69. veleposlanik u Indoneziji (od 1967. i u Maleziji te Singapuru), 1969–73. savjetnik saveznoga sekretara, 1973–77. veleposlanik u Saveznoj Republici Njemačkoj, 1977–79. podsekretar za politička pitanja, 1979–83. veleposlanik u SAD, 1984–88. zamjenik saveznoga sekretara te od 1988. savezni sekretar. Na tom je položaju 1991, unatoč u RH sve snažnijim napadima srpskih pobunjenika, poduprtih JNA, s A. Markovićem nastojao oko očuvanja cjelovitosti SFRJ, otklonivši u svibnju prijedlog A. Mocka za međunarodno posredovanje, potom i pozive da djelovanje uskladi s interesima RH (osobito nakon govora što ga je održao 19. lipnja na sjednici Vijeća ministara Konferencije za europsku sigurnost i suradnju, KESS). Njegova uloga pri donošenju rezolucije Vijeća sigurnosti UN 25. rujna o embargu na uvoz oružja proturječno se tumači; držeći da izjednačuje odgovornost za ratni sukob, Vlada RH odrekla mu je 27. rujna pravo djelovanja u ime RH. Povjerenje mu je 15. studenoga uskratio i preostali, srpsko-crnogorski dio Vijeća republika i pokrajina, a 18. studenoga dao je ostavku, ostavši ipak na dužnosti do razrješenja 12. prosinca (umirovljen u veljači 1992). Dužnosnik UN pri pokretu nesvrstanih u New Yorku i Jakarti 1992–96, savjetnik u nevladinim organizacijama 1997–2004. Od 1992. održavao kontakte s hrvatskim predstavnicima, uključujući F. Tuđmana (diplomatska putovnica dodijeljena mu je 1993), te bio savjetnik predsjednika RH 2004–10. i predsjednik njegova Savjeta za vanjsku politiku i međunarodne odnose 2010–15. Sudjelovao u radu konferencija pokreta nesvrstanih (1961–2009; predsjedavajući u Beogradu 1989) i KESS (supokretač Skupine nesvrstanih i neutralnih zemalja 1973. i Kvadrigonale 1989). Pridonio izboru RH za članicu Vijeća sigurnosti (2008–09). Surađivao u Enciklopediji Jugoslavije LZ i zborniku Zagreb i Hrvatska u Titovo doba (Zagreb 2004).
LIT.: (Uz imenovanje za saveznoga sekretara): Politika (Beograd), 85(1988) 4. II, str. 1–2. — Đ. Zagorac, Vjesnik, 48(1988) 6. II, Pr., str. 4. — S. Mesić: Kako smo srušili Jugoslaviju. Zagreb 1992, 35, 76, 171–172, 179, 248, 260. — F. Gregurić: Vlada demokratskog jedinstva Hrvatske 1991–1992. Zagreb 1998. — A. Mock: Dossier Balkan i Hrvatska. Zagreb 19982. — H. Kačić: U službi domovine. Zagreb 2003. — T. Butorac: Mesićev savjetnik iz skupine mudrih. Vjesnik, 66(2005) 2. III, str. 5. — (Razgovori): D. Đurić, Nacional, 2005, 500, str. 28–30, 32, 34. — V. Vurušić, Jutarnji list, 9(2006) 28. X, str. 32–33. — D. Krile, Slobodna Dalmacija, 65(2008) 19. I, Pr., str. 4–5. — Ž. Trkanjec, Jutarnji list, 11(2008) 27. IX, str. 36–37. — D. Hedl, Ibid., 20(2017) 3. V, str. 18–23; 4. V, str. 12–13; 5. V, str. 10–11; 6. V, str. 14–15; 7. V, str. 14–15. — D. Ivanković: Lončar ’91: Neću na hrvatsku stranu. Večernji list, 46(2006) 26. IX, str. 5. — S. Letica: Mesić protiv Mesića. Ibid., 28. IX, str. 13. — R. Bajruši: Lončar je uveo RH u Vijeće sigurnosti. Nacional, 2007, 623, str. 18–21. — C. Hodge: Velika Britanija i Balkan. Zagreb 2007. — S. Degoricija: Nije bilo uzalud. Zagreb 2008, 128, 451. — Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944–1946. Dokumenti, 4. Slavonski Brod—Zagreb 2011. — J. Glaurdić: Vrijeme Europe. Zapadne sile i raspad Jugoslavije. Zagreb 2011. — M. Sentić: Kronologija Republike Hrvatske 1990–1998. Zagreb 2015. — D. Marijan: Hrvatska 1989–1992. Zagreb 2017. — D. Rudolf: Stvaranje hrvatske države 1991. Zagreb—Split 2017. — Z. Radelić: Obavještajni centri, Ozna i Udba u Hrvatskoj (1942–1954), 2. Zagreb 2019. — T. Jakovina: Budimir Lončar. Zagreb 2020².
Redakcija (2021)
