LONČARIĆ, Mijo, jezikoslovac i leksikograf (Reka kraj Koprivnice, 1. IX. 1941). Gimnaziju završio u Koprivnici 1960. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao 1966. južnoslavenske jezike i književnosti i njemački jezik te doktorirao 1980. tezom Bilogorski kajkavski govori (Rasprave Zavoda za jezik, 1986). Radio u školi u Sokolovcu, bio lektor hrvatskoga jezika u Zürichu 1969–71. U Institutu za jezik JAZU (Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje od 1996) asistent od 1973, znanstveni suradnik od 1981, viši znanstveni suradnik od 1985. te znanstveni savjetnik od 1990. do umirovljenja 2005 (predstojnik 1987–93); v. d. ravnatelja Hrvatskoga filološkoga instituta 1991–95. Kao stipendist Humboldtove zaklade usavršivao se u Kölnu 1976. te Mannheimu i Marburgu 1987. — Baveći se dijalektologijom, ponajprije suvremenošću i povijesnim razvojem kajkavskoga narječja, rane radove nastale na temelju terenskoga istraživanja različitih dijalekata i govora skupio je u knjigama Kaj – jučer i danas (1990) i Kajkavsko narječje (1996, Nagrada »Josip Juraj Strossmayer«). U drugoj knjizi, nerijetko nazivanoj i prvom monografijom o tom narječju, podijelio ga je na 15 dijalekata, prikazavši ih na gotovo svim jezičnim razinama. Suautor knjiga Zagrebački kaj (Zagreb 1998) i Idem v guosti (Sesvete 2012), osobit prinos istraživanju kajkavskoga zaokružio je djelom Kajkaviana & alia (2005), koje sadržava i radove o drugim narječjima. Kao leksikograf suvremene kajkavštine obrađivački i redaktorski sudjelovao je u Rječniku hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika (1–9. Zagreb 1984–2002) te u suradnji sastavio Rječnik govora Gole (1997). Surađivao i u izradbi izdanja Čakavisch-deutsches Lexikon M. Hraste i P. Šimunovića (Köln—Beč 1979), Deutsch-burgenländischkroatisch-kroatisches Wörterbuch (Željezno—Zagreb 1982), Gradišćanskohrvatsko-hrvatsko-nimški rječnik (Zagreb—Željezno 1991) iRječnik kajkavske donjosutlanske ikavice (Zagreb 2015). Trajno zaokupljen i standardnojezičnim temama, osobito fonologijom, morfologijom i onomastikom, suautor je Priručne gramatike hrvatskoga književnog jezika (Zagreb 1979) i sviju njezinih kasnijih izdanja (Gramatika hrvatskoga književnog jezika, 1990; Hrvatska gramatika, 1995, 5 izd. do 2007), Hrvatskoga jezičnoga savjetnika (Zagreb 1999) i Gramatike gradišćanskohrvatskoga jezika (Željezno 2003). S A. Bičanićem sastavio jeHrvatski školski rječnik (1998) i Priručnik za pravilno pisanje (Zagreb 1998, 2000²), sa Svjetlanom Lončarić Školski rječnik stranih riječi (Zagreb 2002), a samostalno ili u suradnji više osnovnoškolskih i srednjoškolskih udžbenika, vježbenica i nastavničkih priručnika. Među ostalim je surađivao u periodicima Jezik (1973–75, 1977–84, 1991–92, 1998–99), Hrvatski dijalektološki zbornik (1977, 1982, 1985, 1997, 2008–09, 2013, 2015), Rasprave Instituta (Zavoda) za (hrvatski) jezik (i jezikoslovlje) (1977, 1979, 1982–83, 1985–86, 1988–95, 1998–2000, 2012; urednik 1988–95), Suvremena lingvistika (1977, 1981, 1988, 1997), Filologija (1978, 1993, 1995, 2012), Wiener slawistischer Almanach (1979, 1984, 2006), Kaj (1984–85, 1987–88, 1995, 1997, 1999, 2003, 2006–10), Etnološka tribina (1986), Podravski zbornik (1988), Radovi Zavoda za znanstveni rad JAZU Varaždin (1988), Croatica (1993), Dani Hvarskog kazališta (1993), Zbornik Moslavine (1993), Radovi Zavoda za slavensku filologiju (1998), Studia Slavica Savariensia (Szombathely 2003), Folia onomastica Croatica (2006, 2010), Zbornik Matice srpske za filologiju i lingvistiku (Novi Sad 2007), Studia Slavica Academiae scientiarum Hungaricae (Budimpešta 2009, 2013), Moslavačko zrcalo (2011), Croatica et Slavica Iadertina (2012) i Fluminensia (2013) te u izdanjima Fonološki opisi srpskohrvatskih/hrvatskosrpskih, slovenačkih i makedonskih govora obuhvaćenih Opšteslovenskim lingvističkim atlasom (Sarajevo 1981), Gradišćanski Hrvati 1533–1983 (Zagreb 1984), Zbornik radova o Marijanu Lanosoviću (Osijek 1985), Virovitički zbornik 1234–1984 (Virovitica 1986), Tgolí chole Mêstró (Köln—Beč 1990), Zbornik radova o fra Grguru Čevapoviću (Osijek 1990), Studia phraseologica et alia (München 1992), Studia z dialektologii polskiej i słowiańskiej (Varšava 1992), Jezični i umjetnički izraz na kajkavskom tlu (Krapina 1993), Rječnik i društvo (Zagreb 1993), Zagrebačka biskupija i Zagreb 1094–1994 (Zagreb 1995), Kajkaviana Croatica (Zagreb 1996), Hrvati u Sloveniji (Zagreb 1997), Hrvatski jezik (Opole 1998; urednik), Fra Luka Ibrišimović i njegovo doba (Jastrebarsko 2001), Hrvati u Budimu i Pešti (Budimpešta 2001), Odkaz a súčasnost’ Chorvátov na Slovensku (Bratislava 2001), Arealna lingvistika (Skoplje 2005), Slavistische Forschungen (Köln—Weimar—Beč 2005), Hrvatski jezik u XX. stoljeću (Zagreb 2006), Mikrojazyki. Jazyki. Interjazyki (Tartu 2006), Općeslavenski lingvistički atlas. Refleksi jora i jera (Zagreb 2006), I Croati a Trieste (Trst 2007) i Sveti Ivan Zelina (Zagreb—Sveti Ivan Zelina 2010). Suradnik LZ (Hrvatska enciklopedija, Enciklopedija Hrvatskoga zagorja). Hrvatskomu standardu prilagodio Temelj žitne trgovine J. Šipuša (Karlovac 1993; Zagreb 2004, i supriredio), supriredio knjigu Podrijetlo naselja i govora u Slavoniji S. Pavičića (Vinkovci 1994), suuredio Kratki navuk jezičnice horvatske A. Šojata (Zagreb 2009) te uredio Prinose hrvatskoj dijalektnoj fonologiji (Split—Zagreb 2010).
DJELA: Kaj – jučer i danas. Čakovec 1990. — Kajkavsko narječje. Zagreb 1996. — Rječnik govora Gole (suautor I. Večenaj). Zagreb 1997. — Hrvatski školski rječnik (suautor A. Bičanić). Zagreb 1998, 2000². — Kajkaviana & alia. Čakovec—Zagreb 2005.
LIT.: A. Varga: (O doktorskoj tezi). Kaj, 20(1987) 3, str. 89–91. — (O knj. Kaj – jučer i danas): V. Zečević, Vjesnik, 50(1990) 28. VIII, str. 9. — J. Lisac, Glasnik, 3(1991) 82, str. 38—39. — Isti, Naši razgledi (Ljubljana), 40(1991) 3, str. 84–85. — I. Sović, Kaj, 24(1991) 5/6, str. 105—106. — A. Šojat, Ibid., 2/3, str. 138—140. — M. L. Greenberg, Slavistična revija (Ljubljana), 40(1992) 1, str. 117—119. — (Razgovori): M. Jurišić, Večernji list, 38(1994) 13. II, str. 17—18. — J. Čelan, Slobodna Dalmacija, 52(1995) 21. III, Pr., str. 1—2. — J. Lisac: (O knj. Kajkavsko narječje). Hrvatsko slovo, 3(1997) 138, str. 14. — (O knj. Rječnik govora Gole): Isti, Vjesnik, 59(1998) 20. IV, str. 9. — S. Vulić, Matica, 48(1998) 3, str. 50–51. — (O knj. Zagrebački kaj): M. Jurišić, Večernji list, 42(1998) 20. IX, str. 31. — P. Šimunović, Kaj, 31(1998) 5/6, str. 134—136. — (O knj. Hrvatski jezik): J. Lisac, Vjesnik, 59(1998) 11. IX, str. 13. — S. Vulić, Hrvatsko slovo, 4(1998) 9. X, str. 7. — (O knj. Kajkaviana & alia): I. Drpić, Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 32(2006) str. 373—375. — J. Maresić, Kaj, 40(2007) 3, str. 141. — G. P. Pilipenko u: Obščeslavjanskij lingvističeskij atlas. Materialy i issledovanija. Moskva 2008, 189—194. — M. Kuzmić: Životopis Mije Lončarića (s bibliografijom). Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 37(2011) 2, str. XIII—XLI.
Josip Lisac (2021)