LONČARIĆ, Rudolf

LONČARIĆ, Rudolf, građevinski inženjer (Varaždin, 6. XII. 1932 — Varaždin, 12. XII. 2020). U Varaždinu završio gimnaziju 1951, u Zagrebu diplomirao 1958. na Građevinskom odsjeku Arhitektonsko-građevinsko-geodetskoga fakulteta, na Fakultetu građevinskih znanosti (FGZ) magistrirao 1984 (teorija konstrukcija) i doktorirao 1986. tezom Optimalizacija izgradnje privrednih objekata; magistrirao i u Ljubljani 1960 (industrijska i stambena izgradnja) te Aachenu 1969 (organizacija građenja). Od 1958. u varaždinskom građevinskom poduzeću »Zagorje«, isprva voditelj gradilišta, od 1961. tehnički direktor, 1967–71. tehnički direktor u tvrtkama kćerima Interbau (Köln) i Tradimpex (München), potom pomoćnik generalnoga direktora te 1976–82. generalni direktor (v. d. 1973–74); utemeljio pogon Tehnobeton za montažnu gradnju 1962 (danas Zagorje – Tehnobeton d. d.). U Zavodu za organizaciju i ekonomiku građenja FGZ odn. Građevinskoga instituta Hrvatske, u Poslovnoj jedinici Varaždin, od 1983. savjetnik i voditelj građevinskoga studija te 1985–91. voditelj te jedinice; izvanredni profesor od 1987. Nakon razdvajanja FGZ i Instituta (1991) redoviti profesor na Građevinskom fakultetu od 1997. do umirovljenja 2004 (predstojnik Zavoda 1998–2002). Predavao i na Višoj geotehničkoj školi od 1971. te na Geotehničkom fakultetu u Varaždinu od 1991. Bio gostujući predavač u Grazu, Münchenu, Temišvaru i Mariboru. Istraživao kompleksno optimiziranje u gradnji gospodarskih objekata, posebno modele organizacijskih i tehnoloških postupaka u tržišnim uvjetima poslovanja s primjenom dinamičke kalkulacije u graditeljskim projektima te izvedbu podzemnih instalacija bez kopanja rovova, pisao i o očuvanju graditeljske baštine. Među ostalim objavljivao u periodicima Varaždinske vijesti (1982, 2002, 2007, 2009), Građevinar (1991–93, 1995–96, 1999, 2006, 2010), Tunnelbau und Betriebslehre (München 1991), Hoch- und Tiefbau (München 1996), Gradbeni vestnik (Ljubljana 1999), Journal of Information and Organizational Sciences (2003), Regionalni tjednik (2010) i Godišnjak Akademije tehničkih znanosti Hrvatske (2016), u zbornicima inozemnih i domaćih skupova, navlastito Društva hrvatskih građevinskih konstruktora i Hrvatskoga saveza građevinskih inženjera, te u knjizi The Chimney as a Technological Challenge of Modern Times (Opole—Beč 2011). Autor je udžbenika za više škole (1976) i sveučilišnoga udžbenika (1995) te suautor knjige o dimnjaku kao kulturnopovijesnom i tehničkom elementu hrvatskoga graditeljstva (2009). Bio je predsjednik općine Varaždin 1982–83. Suosnovao Društvo građevinskih inženjera i tehničara Varaždin 1959 (trajni počasni predsjednik od 2002). Dobio nagrade grada Varaždina 2003. i 2018 (za životno djelo) te Hrvatskoga saveza građevinskih inženjera (za životno djelo) 2004, kad je izabran i za počasnoga člana Akademije tehničkih znanosti Hrvatske.