LOPAC, Vjera

LOPAC, Vjera, fizičarka i prevoditeljica (Donji Oštrc kraj Krašića, 11. IV. 1940). U Zagrebu završila gimnaziju 1958. i srednju glazbenu školu 1960. te na PMF diplomirala teorijsku fiziku 1963. i doktorirala 1971. tezom Vibracione jezgre u semimikroskopskom modelu. Od 1963. bila znanstvena asistentica u Odjelu teorijske fizike IRB, od 1976. znanstvena suradnica. Na Tehnološkom odn. Fakultetu kemijskoga inženjerstva i tehnologije u Zagrebu docentica od 1978, izvanredna profesorica od 1986. te redovita od 1993. do umirovljenja 2010; utemeljila i vodila (1991–97, 1999–2001, 2003–05) Kabinet za fiziku (Zavod za fiziku od 1995). Bila je honorarna asistentica 1964–66. na PMF, na kojem je predavala i 1987–2006. Usavršivala se u Orsayu (1966–67, 1969–70, 1976), Lyonu (1970, 1972, 1976) i Jülichu (1985–88, 1990), sudjelovala u radu Međunarodnoga centra za teorijsku fiziku u Trstu 1966–2014. i Centra za primijenjenu matematiku i teorijsku fiziku u Mariboru 1994–98. Glavna su joj područja rada teorijska nuklearna fizika (struktura vibracijskih i prijelaznih jezgara, bozonsko-fermionski modeli), nelinearna fizika i teorija klasičnoga kvantnoga kaosa (statističke fluktuacije u kvantno-mehaničkim spektrima, kaotična dinamika biljara i Fermijevih oscilatora), metodika fizike (suvremeni pristup temeljnim pojmovima te rezultatima u dinamici čestica i fluida) te hrvatsko fizikalno nazivlje. Objavljivala je u zbornicima inozemnih i domaćih skupova te u časopisima Physics Letters (Amsterdam 1967, 1970, 1973), Nuclear Physics (Amsterdam 1969–70, 1978, 1981, 1983–85, 1989–90, 1992–93, 1998), Matematičko-fizički list (1971–72, 1992–94, 2000–01, 2012), Physical Review (New York 1971, 1973, 1992–93, 1999, 2001–02), Priroda (1972), Zeitschrift für Physik (Berlin, Heidelberg 1984, 1986, 1990, 1992, 1996), Fizika (1987, 1998), Encyclopaedia moderna (1993), American Journal of Physics (New York 1998), Progress of Theoretical Physics (Kyoto 2000, 2003), Physica (Utrecht, Amsterdam 2006), Prevoditelj (2006–07, 2009), Kemija u industriji (2009, 2012, 2014), Communications in Nonlinear Science and Numerical Simulation (Amsterdam 2011), Metodički ogledi (2012) i Physics Teacher (Melville 2015). Suautorica je sveučilišnih udžbenika (1991, 1992) te udžbenika iz fizike za strukovne škole, za prvi (Zagreb 1996, 9 izd. do 2006) i četvrti (Zagreb 1995, 9 izd. do 2009) razred, za koji je i samostalno sastavila udžbenik (Zagreb 2007, 2009²) i nastavni priručnik (Zagreb 2004). Autorica je popularno-znanstvenoga uvoda u teoriju kaosa (2003) i fizikalnoga leksikona (2009) te suurednica i suautorica elektroničkoga izdanja Hrvatsko nazivlje u fizici (2015), proizašloga iz dionice projekta Struna što ju je vodila 2010–12. Surađivala i u spomenici Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije Sveučilišta u Zagrebu 1919–1999 (Zagreb 1999) te u Hrvatskoj enciklopediji LZ. S engleskoga je u suradnji prevela Osobitosti fizikalnih zakona R. Feynmana (1977), samostalno pak knjige Kaos za početnike Z. Sardara (2001), Kvantna teorija za početnike J. P. McEvoya (2002), Kocka li se Bog? Nova matematika kaosa I. Stewarta (2003), Fraktalna geometrija za početnike N. Lesmoir-Gordona i dr. (2005), 100 znanstvenika koji su promijenili svijet J. Balchina (2005) te Volim znanost (2018) i Žene u znanosti (2018) Rachel Ignotofsky, tiskane u Zagrebu, s francuskoga izdanje Dokéo. Enciklopedija za nove generacije J. i C. Lebeaumea (Zagreb 2012), a na engleski predavanje A. Mohorovičića Djelovanje potresa na zgrade (Geofizika, 2009, 1).