LOPAŠIĆ-KOVAČEVIĆ, Zlata (Kovačević-Lopašić), kulturna i humanitarna djelatnica (Zagreb, 14. IX. 1862 — Zagreb, 20. III. 1938). Kći učiteljice Dragojle Lopašić, sestra novinara i pisca D. Lopašića, nećakinja povjesničara R. Lopašića i unuka pjesnika I. Lopašića. Završila učiteljsku školu u Zagrebu 1881. Od 1886. djelovala u Petrinji, gdje je 1904. utemeljila Dobrotvorno gospojinsko društvo »Dobrotvor« i 1908. Žensku udrugu za narodno tkivo i vezivo (predsjednica do 1913, poslije začasna predsjednica). Zanimajući se za rukotvorine, poučavala je žene u njihovoj izradbi te organizirala izlaganje i prodaju na domaćim i međunarodnim izložbama (I. nagrada u Torinu 1910), znatno pridonijevši snažnijemu ženskomu gospodarskomu i uopće javnomu angažmanu. Od 1913. u Zagrebu, za I. svjetskoga rata protivila se zamislima o znatnijem uključenju žena u austrougarske oružane snage i podizanju Zitina doma te djelovala u Crvenom križu i Akcionom odboru žena za pomoć porodica u ratu palih junaka odn. Odboru slovenskih, hrvatskih i srpskih žena za siročad (suosnivačica i predsjednica 1918). Vodeći posebno žensko izaslanstvo, u Hrvatskom je saboru pri donošenju odluka 29. X. 1918. održala prigodni govor, započevši potom skupno darivanje NV SHS osobnim nakitom (više od 80 komada danas u posjedu HPM). Nakon rata promicala integralno jugoslavenstvo te od 1920. bila potpredsjednica Narodnoga ženskoga saveza Srpkinja, Hrvatica i Slovenki (Jugoslovenski ženski savez od 1929) i predsjednica njegove zagrebačke podružnice (od 1934. počasna predsjednica za Savsku banovinu), a spominje se i kao suosnivačica Udruženja jugoslavenskih žena i Kola srpskih, hrvatskih i slovenskih sestara te odbornica Narodne zaštite. Isključena iz dijela hrvatskih ženskih društava 1928. jer je unatoč bojkotu zbog atentata u Narodnoj skupštini sudjelovala u državnoj proslavi obljetnice proboja Solunskoga fronta. Putopise i crtice, apele za pomoć te članke o kućnoj radinosti, mirovnom pokretu i jugoslavenskoj ideji objavila je u periodicima Hrvatska sloboda (1910), Novosti (1916, 1918, 1922–23, 1925, 1928), Krijes (1917), Narodna zaštita (1917, 1919), Novine (1917), Sisački glas (1917), Sloga (1917), Ženski svijet (1917; Jugoslavenska žena, 1919), Ilustrovani list (1918), Domovina (1920), Omladina (1922–23), Der Morgen (1924), Slobodna tribuna (1928) i Vreme (Beograd 1928). Autorica je priloga o hrvatskoj narodnoj umjetnosti i obrtu (Die Heimkunst der Kroaten. Agramer Tagblatt, 1914, 62), napisanoga u povodu izložbe hrvatske ženske umjetnosti u Beču 1914. na kojoj je, uz Nastu Rojc i Milu Wod te zagrebačku Žensku udrugu za očuvanje i promicanje hrvatske seljačke umjetnosti i obrta, izlagala njezina petrinjska udruga.
LIT.: Z. Kasnar-Karadžić: Čuvajmo se grešaka naših ljudi. Vreme (Beograd), 8(1928) 29. XI, str. 3. — Gđa Zlata Kovačević-Lopašić. Novosti, 26(1932) 12. XI, str. 6–7. — (Nekrolozi): Banovac, 3(1938) 12, str. 2; Ženski svet (Ljubljana), 16(1938) 4, str. 92–93. — I. Golec: Povijest grada Petrinje (1240–1592–1992). Zagreb 1993. — R. Radovinović i A. Z. Lopašić: Lopašići. Svjetlo, 2000, 3/4, str. 84. — A. Muraj: Odnos građanstva spram narodne nošnje i seljačkoga tekstilnog umijeća. Narodna umjetnost, 43(2006) 2, str. 28–29. — M. Kolar-Dimitrijević: Zbrinjavanje gladne djece u Hrvatskoj za Prvoga svjetskog rata. Slavonski Brod 2008. — Dadoh zlato za željezo (katalog zbirke). Zagreb 2011.
Mira Kolar-Dimitrijević i Redakcija (2021)
