LOREDAN (Loredano, Lauredan), plemićka obitelj (XI–XX. st.). Jedna od istaknutijih mletačkih obitelji, veoma razgranata i na različite načine povezana s hrvatskom poviješću. Dala je više uglednih pojedinaca, među kojima duždeve, 1501–21. Leonarda (rođ. 1436), 1567–70. Pietra (rođ. 1481) i 1752–62. Francesca (rođ. 1687), 12 prokuratora svetoga Marka te mnogobrojne druge upravne dužnosnike, vojne zapovjednike, crkvene velikodostojnike i kulturne djelatnike, primjerice pisca Giovannija Francesca (Gianfrancesco; 1607–1661), autora djela Vita di s. Giovanni vescovo traguriense (Venecija 1648) i oko 1630. osnivača venecijanske Akademije nepoznatih (degli Incogniti), po njem nazvane Loredana. God. 1817. potvrđeno im je plemstvo, a 1820. dobili su naslov knezova Habsburške Monarhije. — U nas su Loredani bili osobito povezani s Istrom. Djelovali su kao kapetani, potestati, kaštelani i biskupi Kopra, Umaga, Pule, Svetoga Lovreča Pazenatičkoga i Motovuna – među njima koparski biskup od 1390. Ivan (Giovanni; u. 1411), pulski knez 1522. Leonardo (vjerojatno njemu pripada grb koji se čuva u komunalnoj palači u Puli), generalni providur Istre Marko (Marco), koji se istaknuo u Uskočkom ratu obranom utvrde Dvigrad (1615) i zauzećem kaštela Tinjan (1616), te potestat i kapetan Istre 1669–70. Petar (Pietro; rođ. 1631) – a navlastito su bitni za povijest Barbana i Raklja. Pripadnici loze San Stefano i unuci dužda Leonarda, braća Lunardo (u. 1545), Lorenzo (u. 1556) i Francesco (1512–1569), na dražbi su 1535. ili 1536. kupili Barban i Rakalj. Pretvorivši ih u jedan feud – održao se do 1869. i bio jedina istarska gospoštija koja se mogla naslijediti i u ženskoj lozi – njime su upravljali preko kapetana sa sudbenom i političkom vlašću te su ondje uveli cjelovit pravni i gospodarski sustav (njihove pismene naredbe upravljačima feuda, tzv. loredanske terminacije, čuvaju se u DA u Rijeci). Posjedovali su i palače u Barbanu i Raklju, na kojima su uklesani obiteljski grbovi i godine 1536. odn. 1543. Pojedini članovi obitelji bili su vojni zapovjednici i predstavnici mletačke vlasti (knezovi, providuri, sindici) u Dalmaciji, a djelovali su u Splitu, Trogiru, Zadru i Šibeniku, na Braču, Visu, Korčuli, Hvaru i Pagu te u mletačkoj Albaniji. Tako je Petar (Pietro; 1372–1438), u više navrata generalni kapetan Mletačke Republike (kapetan Kulfa) i providur Dalmacije 1414, imao presudnu ulogu u uspostavi mletačke vlasti u srednjodalmatinskim obalnim gradovima i na otocima Korčuli, Hvaru i Braču 1420. Vodio je 1424. obnovu trogirskih zidina i kula, oštećenih pri osvajanju grada, i gradnju novoga gradskoga kaštela (Kamerlengo), na kojem je bio uklesan njegov grb (danas u Muzeju grada Trogira); grb mu je i na trogirskoj gradskoj loži. Obiteljski su grbovi i na kuli Revelin te na zastavnom stupu na Trgu sv. Marka u Korčuli. Tamošnji biskup 1564–73. Benedikt (Benedetto, Niccolò) održao je 1566. sinodu u katedrali i obavio vizitaciju biskupije, o čem je sastavio izvješće (Župni arhiv u Korčuli); zauzimao se za ponovno sjedinjenje Korčulanske i Stonske biskupije. Ninski pak biskup Marko (Marco; u. 1577), naslijedivši J. Divnića vjerojatno 1556, zbog turske je ugroze stolovao u Zadru, gdje je izabran za arhiđakona 1556. Zadarski nadbiskup M. Calini imenovao ga je generalnim vikarom i povjerio mu upravljanje nadbiskupijom za izbivanja 1560–64. zbog sudjelovanja na Tridentskom koncilu. Njegovim je zauzimanjem dijelom obnovljen opustjeli Nin, a u crkvi sv. Anselma popravljena i sukladno tridentskim odlukama uređena krstionica. God. 1573. papa Grgur XIII. imenovao ga je administratorom Zadarske nadbiskupije, u kojoj je službi ostao do kraja života. Istaknuo se i trogirski knez i kapetan 1786–88. Frane (Francesco), koji je podupirao djelovanje R. A. Michielija Vitturija u okviru Poljodjelske akademije u Kaštelima (Società georgica dei Castelli di Traù), osobito njegova predavanja na hrvatskom jeziku i nastojanja oko razvoja maslinarstva.
LIT.: F. Schröder: Repertorio genealogico, 1. Venezia 1830, 447–448. — Š. Ljubić: Listine o odnošajih izmedju Južnoga Slavenstva i Mletačke Republike, 1–10. Zagreb 1868–1891. — Isti: Commissiones et relationes Venetae, 1–3. Zagrabiae 1876–1880. — J. A. Batel: Notizie storiche di Barbana. La Provincia dell’Istria (Capodistria), 12(1878) 22, str. 172–173. — G. Caprin: L’Istria nobilissima, 1–2. Trieste 1905–1907. — G. Gulik i C. Eubel: Hierarchia catholica medii et recentioris aevi, 3. Monasterii 1923, 183, 215, 260. — C. Manfroni: Loredan. Enciclopedia italiana, 21. Roma 1934. — E. Musatti: Storia di Venezia, 1–2. Milano 1937. — B. Vučetić: Knjiga terminacija feudalne jurisdikcije Barban–Rakalj. Vjesnik Državnog arhiva u Rijeci, 2(1954) str. 101–307. — M. Zjačić: Knjiga vizitacije feudalne jurisdikcije Barbana i Raklja iz godine 1767. Ibid., str. 309–490. — G. Novak: Povijest Splita, 1–2. Split 1957–1961. — D. Klen: Barbanski statut u odnosu na ranija pravna vrela Barbana i Raklja. Anali Jadranskog instituta JAZU, 3(1961) str. 364–365, 373–378. — Isti: Dopune objavljenim kodeksima loredanskih terminacija za Barban i Rakalj. Vjesnik historijskih arhiva u Rijeci i Pazinu, 6–7(1961–62) str. 295–451. — Isti: Arhivske vijesti o nekim kulturnim spomenicima Barbana i Raklja. Bulletin JAZU, 12(1964) 3, str. 19–33. — G. Novak: Mletačka uputstva i izvještaji, 4–8. Zagreb 1964–1977. — M. Bertoša: Pisma i poruke istarskih rektora. Zagreb 1979. — A. Krizmanić: Gli stemmi di Barbana. Atti. Centro di ricerche storiche Rovigno, 29(1999) str. 523–549. — G. Radossi: Monumenta heraldica Iustinopolitana. Rovigno—Trieste 2003, 255–265. — L. Čoralić i D. Karbić: Pisma i poruke rektora Bara, Ulcinja, Budve i Herceg-Novog. Zagreb 2009. — A. Fazinić i N. Fazinić: Korčulanski kameni grbovi XV – XX. stoljeća. Korčula 2011. — L. Čoralić, D. Karbić i M. Katušić: Pisma i poruke rektora Korčule, Brača, Omiša, Makarske i Klisa. Zagreb 2012. — S. Bertoša: Barban i mletački Loredani. Pazin—Barban—Pula 2015. — A. Percan: Palača Loredan u Raklju. Franina i Jurina, 2016, str. 87–89. — Petar (1372–1438). — I. Lučić (Lucius): Povijesna svjedočanstva o Trogiru, 1–2. Split 1979. — V. Kovačić: Trogirske fortifikacije u 15. stoljeću. Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 1997–98, 37, str. 116–126. — G. Gullino: Loredan, Pietro. Dizionario biografico degli Italiani, 65. Roma 2005. — I. Benyovsky Latin: Srednjovjekovni Trogir. Zagreb 2009. — I. Babić: Trogir – grad i spomenici. Split 2016. — Benedikt. — D. Farlati i G. Coleti: Illyricum sacrum, 6. Venetiis 1800, 395. — B. Baničević: Korčulanska biskupija (1300–1830). Split 2003. — Marko (u. 1577). — D. Farlati: Illyricum sacrum, 4. Venetiis 1769, 226–227. — C. F. Bianchi: Zara cristiana, 1. Zara 1877, str. 62; 2. 1879, str. 220–221. — Isti: Fasti di Zara. Zara 1888, 74–75, 79. — J. Kolanović: Zbornik ninskih isprava od XIII do XVII stoljeća. Radovi Instituta JAZU u Zadru, 16–17(1969) str. 510–511, 551. — Z. Strika: Catalogus episcoporum et archiepiscoporum urbis Iadertinae arhiđakona Valerija Pontea. Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, 48(2006) str. 81, 173–175, 183. — Isti: Catalogus episcoporum ecclesiae Nonensis zadarskog kanonika Ivana A. Gurata. Ibid., 49(2007) str. 74, 79, 81, 87, 136–137. — Frane. — D. Božić-Bužančić: Južna Hrvatska u europskom fiziokratskom pokretu. Split 1995.
Martina Kokolari i Iva Mandušić (2021)
