LOVREC, Branko

LOVREC, Branko, nakladnik, prevoditelj i vjerski pisac (Zagreb, 9. X. 1932 — Zagreb, 28. IX. 2012). U Zagrebu 1950. završio gimnaziju, 1959. diplomirao na Medicinskom fakultetu te radio u Hitnoj pomoći do poč. 1967; neko vrijeme studirao psihologiju i engleski jezik na Filozofskom fakultetu. Na Svjetskom kongresu o evangelizaciji u Berlinu 1966. upoznao propovjednika B. Grahama i s J. Horakom 1967. organizirao njegov posjet Zagrebu, nakon čega se posvetio vjerskomu radu, postavši jednom od vodećih osoba baptističke zajednice u nas. Od 1964. uređivao Glasnik Saveza baptističkih crkava SFRJ; prema glasilu što ga je njegov djed V. Vacek pokrenuo 1923. preimenovao ga je 1967. u Glas Evanđelja i s prekidom 1971–73. uređivao do 1997. Đakon zagrebačke Baptističke crkve od 1968. i član njezina Starješinstva 1984–93. Od 1991. prvi je predsjednik Saveza baptističkih crkava u RH (počasni predsjednik od 2003), 1992. suosnivač i do 2003. predsjednik Protestantskoga evanđeoskoga vijeća, 1994. osnivač Udruge za vjersku slobodu u RH (zadugo i predsjednik GO), u prvoj pol. 1990-ih suinicijator osnivanja Hrvatskoga biblijskoga društva (1995). Dopredsjednik Svjetskoga baptističkoga saveza 2000–05. Predavao na seminarima Baptističke teološke škole u Novom Sadu, u Biblijsko-teološkom institutu u Zagrebu odn. na Evanđeoskom teološkom fakultetu u Osijeku, nastupao u radijskim i TV emisijama. Prevodio je djela protestantskih pisaca i objavljivao ih od 1965. u vlastitoj nakladi, potom u zagrebačkoj Duhovnoj stvarnosti, koju je utemeljio 1970. i s vremenom profilirao u uglednoga izdavača kršćanske literature. Uredio je i u njezinoj nakladi objavio prvi hrvatski protestantski biblijski prijevod u XX. st. Novi zavjet živim riječima. Knjiga o Kristu (1982; preveo Djela apostolska i Pavlove poslanice). S engleskoga je među ostalim preveo i u Zagrebu tiskao i djela O. K. Hallesbyja (Zašto sam postao kršćanin, 1965; Molitva, 1966), Grahama (Ljekovite vode, 1967; Mir s Bogom, 1967), L. Golza (S Kristom u novi život, 1974), S. I. McMillena (Ni jedna od ovih bolesti, 1974), J. F. Balchina (Što kršćani vjeruju, 1984), A. Knowlesa (Vjerovati danas, 1984; Pravi kršćanski život, 1986), C. Wrighta (Vodič za čitanje Biblije, 1984), G. Hughesa i S. Travisa (Biblija u vremenu i prostoru, 1985), J. McDowella (I ne samo tesar, 1985; Presudan dokaz za kršćanstvo, 1–4, 2006), B. Brighta (Sveti Duh, 1986), J. Brooksa (Počeci života, 1987), J. Allana, J. Butterwortha i Myrtle Langley (Religije, kultovi, misterije, 1988), Pat Alexander (Dječja Biblija, 2004), parafrazirani prijevod poslanice sv. Pavla Rimljanima (Pokrenite se ljudi, 1971), Bibliju u stripu (1979) te sveske dnevnih biblijskih čitanja Kruh naš svagdašnji (1988–2012). Prema njegovu je prijevodu priređen Biblijski priručnik (1989) Duhovne stvarnosti i Kršćanske sadašnjosti, s kojom je surađivao i na drugim projektima. Za daruvarsku kuću Logos suuredio 1997. dvadesetosveščani prijevodni niz Novozavjetni komentari. Objavio je i autorske knjižice vjerskih promišljanja (Čovjek lutalica, 1968; Smisao života, 1989, 1994²; Život suvremenog čovjeka, 1990; Smisao Božića, 2004; Smisao Uskrsa, 2005), tiskane u Zagrebu. Udruga za vjersku slobodu u RH od 2013. dodjeljuje po njem nazvano priznanje. Njegovu knjižnicu obitelj je 2017. darovala Knjižnici Biblijskoga instituta u Zagrebu. — Supruga Mirjana (1941–2017), suradnica u projektima i izdanjima baptističke zajednice (Glas Evanđelja, Kruh naš svagdašnji), završila je gimnaziju u Zagrebu 1960. Suprevoditeljica Knjige o Kristu, s engleskoga je u suradnji prevela izdanje Tako je govorio Spurgeon (1971), a samostalno, među ostalim, Grahamovih Sedam smrtnih grijeha (1968), Volio sam djevojku W. Trobischa (1969), Mladoga buntovnika iz Bristola Faith Coxe Bailey (1973) i Enciklopediju Biblije (1983), sve tiskano u Zagrebu.