LOVRENČEVIĆ, Martin, novinar i prevoditelj (Virje, 22. X. 1856 — Zagreb, 19. XII. 1945). Završio gimnaziju u Varaždinu 1878. i studij na Pravoslovnom i državoslovnom fakultetu u Zagrebu 1885. te bio vježbenik u odvjetničkoj pisarnici L. Šrama. Pristaša Stranke prava i blizak suradnik A. Starčevića, suradnik Slobode (1881–82, 1884) i Svjetla (1882; supokretač), od 1886. novinar u Hrvatskoj (urednik 1888. i 1892–95) i uvodničar u drugim pravaškim glasilima. Nakon raskola 1895. podupro je J. Franka i priklonio se Čistoj stranci prava; uređivao Hrvatsko pravo (1895–99, 1909–11), kalendar Živila Hrvatska! (1896, 1898), Starčevićanca (1897–1901) i Hrvatsku (1911–18). Nakon I. svjetskoga rata radio u tvrtki S. Kuglija do 1934. Suutemeljitelj Hrvatskoga novinarskoga društva 1910 (izbačen 1933, počasni član od 1941). Političke članke, crtice, književne prikaze, kazališne kritike i prijevode objavljivao i u Viencu (1882, 1884), Hrvatskoj vili (1884), Balkanu (1886), Božićnici »Hrvatske« (1889–90), Domu i svietu (1890, 1914–15, 1917, 1920; urednik 1916–17) i Hrvatskoj smotri (1906, 1908), surađivao u izdanju Znameniti i zaslužni Hrvati (Zagreb 1925) i spomenici Dr. Ante Starčević (Zagreb 1936). Prevodio s ruskoga djela I. S. Turgenjeva (Nov, 1882), D. L. Mordovceva (Ljubav spasiteljica, 1890), I. A. Gončarova (Oblomov, 1891), L. N. Tolstoja (Ana Karenjina, 1915; Vojna i mir, 1–3, s. a., s A. Harambašićem; Uzkrsnuće, s. a.) i F. M. Dostojevskoga (Demoni, 1919; Mladić, 1920), s poljskoga S. Przybyszewskoga (Djeca sotone, 1919; Uz put, 1920) i H. Sienkiewicza (Legije, 1920; Quo vadis, 1924), s francuskoga A. Dumasa st. (Tri mušketira, 1890), sve tiskano u Zagrebu, te za kazalište. Preveo i predgovorom popratio Niz novijih pripoviesti ruskih (Zagreb 1896), Izabrane pripoviesti A. P. Čehova (Zagreb 1905) i Povjest novije ruske književnosti A. M. Skabičevskoga (Zagreb 1907), sastavio predgovor za Izabrane pripoviesti M. Gorkoga (Zagreb 1906). Rukopisi prijevoda Ključa M. Aldanova i Mimoiđenih N. S. Ljeskova čuvaju se u fondu MH u HDA. Potpisivao se L. M., -m.-l-, M. L., M. L-v.
LIT.: (O prijevodima): J. Pasarić (J. P.), Vienac, 23(1891) 50, str. 795–796. — F. Ilešič, Život, 2(1953) III/10–11, str. 59–61. — A. Flaker, Književne poredbe. Zagreb 1968. — J. Badalić, Rusko-hrvatske književne studije. Zagreb 1972, 282, 291, 346–347, 350, 353–356, 359, 393, 396, 398–399. — (Uz obljetnice rođenja): Hrvatski list, 17(1936) 23. X, str. 7. — Hrvatski Zagorac, 3(1936) 111, str. 6. — I. Andrović (I. A.), Hrvatski radiša, 22(1941) 20/21, str. 3. — Z. Vukelić, Hrvatski narod, 3(1941) 23. X, str. 8. — A. G. Matoš: Polemike, 2. Zagreb 1973. — A. Flaker: Pravaštvo i recepcija ruske književnosti u osamdesetim godinama. Forum, 35(1996) 5/6, str. 529–530, 532. — A. Pavelić: Doživljaji, 1. Zagreb 1996. — S. Matković: Čista stranka prava 1895–1903. Zagreb 2001. — I. Peršić: Kroničarski spisi. Zagreb 2002. — S. Matković: Starčevićev dom u vihoru rata: pravaške uspomene iz doba Nezavisne Države Hrvatske. Časopis za suvremenu povijest, 43(2011) 3, str. 830, 832–833, 853.
Stjepan Matković i Klara Pranjko (2021)
