LOVRENČIĆ, Vilim (Wilhelm), gospodarstvenik (Zagreb, 17. I. 1840 — Samobor, 15. VIII. 1904). Izučio trgovački zanat u Zagrebu 1857. te se usavršivao u Beču. Od 1863. vodio trgovinu delikatesama u Dugoj ul., kbr. 784 (poslije kbr. 19, danas Radićeva ul.), u Zagrebu, a 1879. predao ju je suradniku D. Mondecaru. Istodobno u oca Josipa (1807–1883), zakupnika vrela u Jamnici, stjecao iskustvo u proizvodnji i prodaji mineralne vode. Zakupivši vrelo 1870, osuvremenio je punionicu i višestruko povećao proizvodnju i prodaju. Nakon što je 1885. izgubio koncesiju, postao prodajnim zastupnikom svih mineralnih voda proizvođenih u Austro-Ugarskoj Monarhiji 1886. te 1899. otkupio Jamničko vrelo od Zemaljske vlade i opet modernizirao pogon. Jamničku kiselicu reklamirao je plakatima i oglasima u tisku, učinivši ju tržišno prepoznatljivom. Bio je član gradskoga zastupstva (biran 1881, 1885, 1895. i 1901) i prisjednik Sudbenoga stola u Zagrebu 1883–95, član ravnateljstava Prve hrvatske štedionice, Osiguravajuće zadruge »Croatia«, Hrvatske komercijalne banke i Zagrebačkoga paromlina te stalni član zemaljskoga povjerenstva za istraživanje vina. Kao suinicijator i sufinancijer izgradnje prvoga planinarskoga objekta na Medvednici (piramidalni drveni vidikovac, 1870) pridonio je razvoju i popularizaciji planinarstva; član Hrvatskoga planinarskoga društva od osnutka 1874. U Zagrebu 1882. izgradio reprezentativan ljetnikovac Veseljak (Bukovačka cesta, kbr. 341). — Posao s Jamničkom kiselicom nastavio je do 1926. voditi sin Miroslav (1885–1959), koji se bavio i sanjkanjem te automobilizmom. Njegov brat Vilim (1879–1943), član Hrvatskoga automobilnoga kluba, starter utrke Zagreb–Varaždin–Zagreb 1912. i predsjednik Hrvatskoga trgovačkoga športskoga kluba 1913–14, prvi se u zimskim prilikama 21. II. 1914. automobilom popeo na Medvednicu, o čem je i izvijestio (Hrvatski automobilni list, 1914, 3).
LIT.: Jamnička kiselica. Narodne novine, 48(1882) 21. X, str. 3. — Jamnička kisela voda. Svjetlo, 14(1899) 15, str. 2–3. — G. Janeček: Lovrenčićeva Jamnička alkalijsko-muriatička kiselica. Zagreb 1899, 10–12. — (Nekrolozi): Hrvatsko pravo, 1904, 17. VIII, str. 2; Hrvatstvo, 1904, 17. VIII, str. 3. — F. S. Gundrum Oriovčanin: Jamnička kiselica. Zagreb 1905, 7–9, 67–68. — J. Lakatoš: Industrija Hrvatske i Slavonije. Zagreb 1924, 66–67. — V. Novotni: Vuk na Sljemenu. Hrvatski planinar, 23(1927) 2/3, str. 32. — I. Ulčnik: Naši stari zagrebački privrednici. Zagreb, 3(1935) 4, str. 112–117. — Medvednica jučer–danas–sutra. Naše planine, 18(1966) 11/12, str. 279. — L. Dobronić: Graditelji i izgradnja Zagreba u doba historijskih stilova. Zagreb 1983. — I. Vučak: Jamnička kiselica 1772–1902–2002. Hrvatske vode, 11(2003) 44, str. 293–297. — I. Iveljić: Očevi i sinovi. Zagreb 2007. — Povijest grada Zagreba, 1. Zagreb 2012, 420–421. — V. Valjak: Bešte, ljudi – ide auto. Zagreb 2012, 101–103. — E. Hemar: Melita i Tibor Lovrenčić. Zagreb 2017, 10–25.
Ivan Bačmaga (2021)
