LOVRIĆ, Andrija Želimir (Andrija Željko), fitocenolog i publicist (Zagreb, 5. VI. 1943 — Zagreb, 11. V. 2018). U Zagrebu završio klasičnu gimnaziju 1962. te na PMF diplomirao 1967. biologiju i doktorirao 1995. tezom Eolski kserobiomi od Jadrana do Irana. Radio u Botaničkom vrtu PMF do 1970, u sveučilišnom Institutu za botaniku do 1977. te do umirovljenja 2008. u IRB; isprva u Centru za istraživanje mora, od 1978. viši asistent i voditelj Laboratorija za botaniku mora, zatim znanstveni suradnik i voditelj Laboratorija za biocenotska istraživanja u Zavodu za molekularnu genetiku (od 2003. Zavod za molekularnu biologiju). Ekspert Međunarodne unije za očuvanje prirode (IUCN) za sredozemne otoke. Glavna su mu područja rada bila fitocenologija i ekologija, posebice flora jadranskih otoka, hrvatski endemi i halofiti te ekologija primorskoga krša. Obavljao je usporedbena istraživanja po Sredozemlju, najviše na Dinari i po otocima, opisao nekoliko novih halofilnih vrsta i primorskih fitocenoza te izradio florno-fitocenološke preglede za Krk, obližnji Prvić, Goli otok, Palagružu, Sušac i Mljet, kanjone Mrežnice, Krke, Une i Zrmanje. Istraživao i fosilne arheocenoze, prapovijesne i antičke antropogene promjene u ekosustavima te ranu etnogenezu u jugoistočnoj Europi. Prikupljao domaće fitonime te se bavio njihovom jezičnom i prirodoznanstvenom analizom. Proučavao je i ranohrvatsku etnokulturu, osobito veljotski idiom, te pod imenom Zjelimêr Yošamýa objavio rječnik Gan-Veyã oscé Bascânski besidãr (Zagreb 2004, 2005²), koji je sastavio s ocem Mihovilom (Mitjẽl Yošamýa). Surađivao u periodicima Acta botanica Croatica (1968, 1971), Larus (1969–71), Hidrografski godišnjak (1970), Österreichische botanische Zeitschrift (Beč 1971), Thalassia Jugoslavica (1971, 1991), Marine Biology (Berlin 1972), Priroda (1972–73, 1982–83, 1985–86), Rapports et procès-verbaux des réunions (Monaco, Pariz 1973–77, 1979–81, 1983, 1985–86, 1988, 1995), Ekologija (Beograd 1976–77, 1987), Šumarski list (1981), Taxon (Utrecht 1982), Acta Biokovica (1987, 1989), Periodicum biologorum (1989, 1997–98, 2002–03, 2006), Ognjište (1992–94, 1996–99), Tuexenia (Göttingen 1992), Encyclopaedia moderna (1993), Hrvatski književni list (1996–98), Kaj (1997), Hrvatsko slovo (1999), Glas Istre (2000), Politički zatvorenik (2001), More (2002–04), Natura Croatica (2002) i Jadranska meteorologija (2009–11) te u zbornicima skupova. Suautor je Vegetacijske karte Hrvatske (Jastrebarsko 1985), suradnik u izdanjima Bašćansko područje (Krk 1976), Osnove zaštite šuma od požara (Zagreb 1987), Šume u Hrvatskoj (Zagreb 1992), Ecosystems of the World (2A. Amsterdam 1993; 2C. 1997), Tko su i odakle Hrvati (Zagreb 1993) i Zrinska gora (Petrinja 2010) te u Šumarskoj enciklopediji, Enciklopediji Jugoslavije i Općoj enciklopediji LZ. Suuredio zbornike Staroiransko podrijetlo Hrvata (Zagreb—Karlovac 1999) i Podrijetlo Hrvata (Zabok 2009). Utemeljitelj i predsjednik Znanstvenoga društva za proučavanje podrijetla Hrvata 1992. Dobio Nagradu grada Krka za životno djelo 2005.
LIT.: Promocije doktora znanosti na Sveučilištu u Zagrebu. Sveučilišni vjesnik, 42(1996) 1, str. 44. — Godišnji izvještaj Instituta »Ruđer Bošković«, 1997, str. 143–144. — N. Pintarić: Vejski pradijalekt. Riječ, 12(2006) 2, str. 64–68. — N. Matočec: (Nekrolog). Glasnik Hrvatskog botaničkog društva, 7(2019) 1, str. 38–40.
Jasna Šikić (2021)
