LOVRIĆ, Antun

LOVRIĆ, Antun, sociolog, planinar i publicist (Batrina kraj Nove Kapele, 9. X. 1942). Završio učiteljsku školu u Slavonskom Brodu 1963. i studij sociologije i filozofije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1979. te doktorirao 1997. na Pravnom fakultetu u Osijeku tezom Radno vrijeme – pravni i sociološki aspekti. Učiteljevao u Novoj Kapeli od 1963. i Traparima od 1966, od 1970. radio u Slavonskoj Požegi u Kulturno-prosvjetnoj zajednici i od 1971. u Općinskom komitetu SKH. Otpušten 1972. kao sudionik Hrvatskoga proljeća, do 1982. bio učitelj u više osnovnih škola te do 1991. srednjoškolski nastavnik u Požegi i Slavonskom Brodu. Predavao sociologiju na brodskom Strojarskom fakultetu i Elektrotehničkom fakultetu u Osijeku od 1991. te na osječkom Pravnom fakultetu od 2001. do umirovljenja 2010; docent od 1999, viši predavač od 2005. Sudjelovao u osnivanju Veleučilišta u Požegi 1998. i bio prorektor za nastavu 1999–2003. Sociološkim prinosima surađivao u zbornicima Hrvatske zajednice proizvodnoga strojarstva (1995, 1997, 2000–01), objavio knjigu o Batrini (2011) i Hrvatskom proljeću u Požegi (2017) te druge zavičajnopovijesne radove (Radovi Zavoda za znanstveni i umjetnički rad HAZU u Požegi, 2012). — Od 1977. član, 1994–2014 (s prekidima) predsjednik i od 2015. počasni predsjednik (Hrvatskoga) Planinarskoga društva »Sokolovac« u Požegi. Pisao je o povijesti planinarstva i aktualnim događajima (Hrvatski planinar, 1991, 1996–98, 2005–06, 2009–13, 2015), objavio zapiske s prve požeške visokogorske afričke ekspedicije 1997 (2002) i monografiju o povijesti požeškoga planinarstva (2014) te uredio knjigu I. D. Trošelja U zagrljaju planina i ljudi (Osijek 2018). Dobio Srebrnu značku (1990), Zlatnu značku (1998) i Plaketu (2008) Hrvatskoga planinarskoga saveza (do 1991. Planinarski savez Hrvatske) te priznanje »Đuro Pilar« udruge Slavonski planinari i Nagradu grada Požege za životno djelo 2015.