LOVRIĆ, Frano, pjevač, bariton (Split, 31. X. 1919 — Split, 11. VII. 1977). Pjevanje učio u Muzičkoj školi u Splitu i privatno u D. Hržića u Zagrebu. U splitskom Narodnom kazalištu 1949. debitirao kao Dizdar (J. Hatze, Adel i Mara), u stalnom angažmanu 1950–57. nastupio kao Matija Gubec (I. Lhotka Kalinski), Gojen (J. Gotovac, Morana), Escamillo(G. Bizet, Carmen), Stanko (Hatze, Povratak), Zrinjski (I. Zajc, Nikola Šubić Zrinjski), Jago (G. Verdi, Otello), Alfio (P. Mascagni, Cavalleria rusticana), Barnaba (A. Ponchielli, Gioconda), Ashton (G. Donizetti, Lucia di Lammermoor), Scarpia (G. Puccini, Tosca), Niko (I. Brkanović, Ekvinocij) te bio osobito zapažen kao Amonasro (Verdi, Aida, Splitske ljetne priredbe, 1956) i Knez Igor (A. Borodin, 1957). U HNK u Zagrebu gostovao 1957. kao Jago (Otello) te bio u stalnom angažmanu od 1958. do umirovljenja 1968. Ostvarivši 1958. antologijski nastup u naslovnoj ulozi na praizvedbi opere Koriolan S. Šuleka, nizao je vrsne kreacije, među kojima su Gerard (U. Giordano, André Chénier, 1958), Scarpia (Tosca), Escamillo (Carmen), Monterone (Verdi, Rigoletto), sve 1959, Tomski (P. I. Čajkovski, Pikova dama), Rangoni (M. P. Musorgski, Boris Godunov), Moro (I. Tijardović, Marko Polo, praizvedba), sve 1960, Knez Andrej (S. Prokofjev, Rat i mir, 1961), Tarkvinije i Demetrije (B. Britten, Lukrecija i San ljetne noći, hrvatska praizvedba), obje 1962, Knez Igor (1963), Don Giovanni (W. A. Mozart, 1964), Amonasro (Aida, 1965), Michele i Marcello (Puccini, Plašt i La Bohème, 1967), Kelner u hotelu, Gospodin u crnom, Gospodin s lulom i Kelner u krčmi (S. Bombardelli, Adam i Eva, praizvedba 1967) te Sharpless (Puccini, Madame Butterfly, 1968). Usporedno gostovao u kazalištu u Splitu, gdje je 1971. nastupio kao Donat u operi Maria Golovin (G. C. Menotti). U Fonoodjelu Hrvatskoga radija sačuvane su snimke njegovih interpretacija u operama Oganj (B. Bersa), Porin (V. Lisinski), Koriolan, Carmen, Adel i Mara, Otello, André Chénier, Rat i mir. Odlikovao se sonornim glasom te glumački prostudiranim i duboko proživljenim interpretacijama. Drži ga se jednim od najboljih hrvatskih dramskih baritona njegova doba. O njem je za Hrvatski radio snimljena emisija u ciklusu Hrvatski glazbeni abecedarij (Marija Barbieri, 2015).
LIT.: P. Dvornik (P. D.): Dvije uspjele premijere u splitskoj operi. Slobodna Dalmacija,12(1954) 29. V, str. 6. — Uspjeh baritona Lovrića na zagrebačkoj sceni. Ibid., 15(1957)28. VI, str. 8. — m. a.: Obnova Tosce u operi Narodnog kazališta. Ibid., 8. II, str. 3. — (p): Franjo Lovrić. Vjesnik, 18(1957) 19. VI, str. 4. — N. Turkalj: Publika se ponovo oduševila. Narodni list,13(1957) 25. VI, str. 4. — A. Tomašek: Događaj sezone. Vjesnik, 19(1958) 16. X, str. 4. — Isti: Ovacije u operi. Ibid.,27. XII, str. 5. — N. Turkalj: La Bohème s mladima. Večernji list, 2(1960) 16. III, str. 7. — Isti: Na svjetskom nivou. Ibid., 3(1961) 15. XII, str. 7. — Isti: Autentični Shakespeare. Ibid., 4(1962) 5. III, str. 5. — Isti: Uspjeh Kneza Igora. Ibid., 5(1963) 4. XI, str. 7. — A. Reiching (A. R.): Lovrić kao Don Giovanni. Ibid., 6(1964) 3. XI, str. 7. — A. Tomašek: U sjajnoj tradiciji bel canta. Vjesnik, 26(1965) 1. XII, str. 6. — P. Selem: Donekle novi pristup. Telegram, 8(1967) 5. V, str. 6. — N. Turkalj:Džepni repertoar Zagrebačke opere. Večernji list, 9(1967) 7. IV, str. 7. — I. Mandić: Dvije laste ne čine – operu. Vjesnik, 29(1968) 3. I, str. 6. — Ž. Rapanić (Ž. R.): Muzički vrijedna izvedba. Slobodna Dalmacija, 29(1971) 21. XII, str. 7.
Marija Barbieri (2021)
