LOVRIĆ, Heidi Brigitte, germanistica i prevoditeljica (Zerbst, 25. III. 1945 — Zagreb, 25. XII. 2012). Gimnaziju završila u Bernburgu 1963, studij njemačkoga i ruskoga jezika na Filozofskom fakultetu u Greifswaldu 1967. Predavala u srednjoj školi u Möhlauu 1967–68, u Zagrebu u Centru za strane jezike 1969–71. te na Pedagoškoj akademiji (Filozofski fakultet – Pedagogijske znanosti od 1981) do umirovljenja 1998. U suradnji sastavila osnovnoškolske udžbenike Wir sprechen Deutsch za četvrti, peti, šesti i sedmi razred (Zagreb 1975, 18 izd. do 1994; Zagreb 1976, 21 izd. do 1996; Zagreb 1977, 20 izd. do 1996; Zagreb 1979, 8 izd. do 1985; prevedeni na slovenski) i Mit Deutsch dabei za sedmi razred (Zagreb 1986, 12 izd. do 1997), s radnim bilježnicama i priručnicima za nastavnike, te srednjoškolski udžbenik Deutsch im Gespräch und Beruf (Zagreb 1982, 5 izd. do 1990). Na njemački u suradnji prevela knjige Das Tausendjährige Zagreb I. Kampuša i I. Karamana (Zagreb 1978), Meine Reise durch Deutschland Ć. Markoča (Zagreb 1983), Vukovar, vjekovni hrvatski grad na Dunavu (Koprivnica 1994), Naturschätze Kroatiens (Zagreb 1995–1996), Split, 1700 Jahre seiner Entwicklung T. Marasovića (Zagreb 1997), Zagreb L. Dobronić, D. Grgeca i J. Esterajhera (Zagreb 1997) i Insel Rab (Zagreb 2006), a samostalno Unterwasserwelt der Kroatischen Adria M. Andrića (Zagreb 1999) i Der Diokletianspalast – Der Stadtkern von Split Marasovića (Split—Zagreb 2008). Prijevode objavljivala i u periodiku Eurocity (2005–11); surađivala u izdanju Prema slobodnoj školi (Zagreb 1992).
LIT.: A. Japunčić: Wir sprechen Deutsch, Stufe A. Strani jezici, 4(1975) 4, str. 317—318.
Martina Kokolari (2021)