LUCAS, Anthony Francis (Lučić, Lukić, Luchich; Antun, Anton Franz, Antonio Francesco), strojarski inženjer i naftno-rudarski poduzetnik (Split, 9. IX. 1855 — Washington, 2. IX. 1921). Iz obitelji podrijetlom iz Hvara. Gimnaziju je završio u Trstu, a studij strojarstva na Tehničkoj visokoj školi u Grazu 1875. Stupivši u austrougarsku ratnu mornaricu, nakon školovanja u Rijeci (Vojnopomorska akademija) i Puli promaknut u poručnika korvete 1878. Iselivši se 1879. u SAD (državljanin od 1885), amerikanizirao ime. Isprva u Saginawu kraj Detroita radio na održavanju strojeva u drvnoj industriji (usavršio tračnu pilu), od 1883. tragao za ležištima bakra, srebra i zlata u Koloradu i Kaliforniji, gdje je neko vrijeme bio zaposlen na željeznici, potom u Newport Newsu razvijao opremu za žitne silose te radio u rafineriji šećera H. O. Havemeyera u Brooklynu kraj New Yorka. Otkrivši jedno od najvećih ležišta željezne rude u Sjevernoj Karolini, do 1887. tražio moguća nalazišta u Južnoj Karolini, Georgiji, Alabami i Mississippiju. God. 1888. u Washingtonu otvorio rudarsko-strojarski savjetnički ured, od 1889. tragao za zlatom oko San Juana u Koloradu i u Kaliforniji, potom za kamenom soli u Louisiani. Radeći 1893–96. za tvrtku Myles & Co. iz New Orleansa, na solnoj domi Petite Anse (Avery Island) uveo je nov način krovinskoga komornoga otkopavanja i odvodnju površinskih voda riješio dugim zasjecima u bočnim stijenama, a primijenivši dijamantno dlijeto, 1896. otkrio je veliko ležište kamene soli na imanju glumca J. Jeffersona. Istražujući 1897. za vlastiti račun solnu domu Belle Isle, naišao je na sumpor, prirodni plin i naftom zasićeni pijesak, što ga je navelo na pretpostavku o nakupljanju nafte uza solna tijela. Nakon što je 1899. slično uočio i kraj dome Anse la Butte, povezao se s P. Higginsom, geologom amaterom koji je tvrdio da se oko dome Big Hill (poznatije kao Spindletop) kraj Beaumonta u Teksasu nalazi naftno ležište. Zakupivši 268 hektara zemljišta, počeo je bušiti tad rijetkom hidrauličnom rotacijskom bušilicom u srpnju 1899 (ubrzo prekinuto zbog tehničkih i novčanih poteškoća). Oslanjajući se na vodeće američke geologe (odbacivali pretpostavku o nakupljanju nafte uza solna tijela, kao i o ležištima u jugoistočnom Teksasu), tvrtka Standard Oil J. D. Rockefellera odbila je financirati nastavak pothvata, no privukavši ulaganja J. M. Guffeya i J. H. Galeya, Lucas je kao manjinski ortak zakupio više od 6000 hektara zemljišta i angažirao tvrtku braće Hamill (raspolagala snažnijom bušilicom), pa je bušenje nastavljeno u listopadu 1900. Zbog razmjerno velike dubine i rastresitih slojeva, za učvršćenje stijenka bušotine i ispiranje otpadnoga materijala prvi je put mjesto vode primijenjena glinena isplaka, a Lucas je smislio osobit povratni ventil, koji će poslije postati uobičajenim dijelom opreme. Kad je 10. I. 1901. na dubini od približno 350 m pronađena nafta, došlo je do obilne erupcije (12 000 do 16 000 m³ dnevno u mlazu visine 60 m) – uvriježena naziva The Lucas Gusher – koja je 19. siječnja zaustavljena inovativnom napravom, tzv. božićnim drvcem. Taj događaj značio je prekretnicu u pridobivanju nafte, pri čem je Spindletop ubrzo postao tad daleko najizdašnijim poljem u svijetu. Prodavši 1901. udio Guffeyu, za čiju je tvrtku potom tragao za naftom drugdje u Teksasu, u Louisiani, Alabami, Sjevernoj i Južnoj Karolini, Georgiji i Kentuckyju, 1902–05. bio je savjetnik britanskoga industrijalca W. Pearsona, u službi kojega je otkrio naftna polja San Cristóbal i Jáltipan u Meksiku. Promišljajući među prvima u svijetu o racionalnom pridobivanju, 1904. upozorio je na pretjerano bušenje u Spindletopu (1200 bušotina na približno 80 hektara), ustvrdivši da bi znatno manje bušotina davalo više nafte. Nastanjen u Washingtonu, od 1905. savjetnički je pridonio i naftnim pothvatima u Rusiji, sjevernoj Africi, Rumunjskoj, austrijskoj Galiciji te Njemačkoj, a za I. svjetskoga rata bio je savjetnik vlasti SAD za sumpor. Iznimno cijenjen u inženjerskim i poslovnim krugovima (poznat i po nadimku Captain), bio je član više strukovnih udruga, napose djelatan u Američkom institutu rudarskih inženjera (AIME; od 1919. Američki institut rudarskih i metalurških inženjera), pri kojem je 1913. osnovao Odbor za naftu i plin (predsjednik 1913–15. i 1918–19), ishodište današnjega Društva naftnih inženjera (SPE). U domovini je (Split, Pula, Rijeka) boravio 1887–88. Članke o svojim istraživanjima solnih i naftnih ležišta objavio je u newyorškim periodicima Engineering and Mining Journal (1896, 1899), Transactions of the American Institute of Mining Engineers (1900, 1902, 1918; Transactions of the American Institute of Mining and Metallurgical Engineers, 1920), Science (1912), Bulletin of the American Institute of Mining Engineers (1917–18), Mining and Metallurgy (1920) te u American Manufacturer and Iron World (Pittsburgh 1898) i Journal of Industrial and Engineering Chemistry (Easton 1912). Ostavština mu se čuva u Centru za američku povijest »Dolph Briscoe« Teksaškoga sveučilišta u Austinu (hemeroteka, rukopisi i bilješke) te u Beaumontu u Povijesnoj knjižnici Tyrrell (poslovna korespondencija i dr.) i Muzeju Spindletop – Gladys City Sveučilišta Lamar. Od 1936. AIME odn. SPE dodjeljuju medalju »Anthony F. Lucas« za iznimna postignuća u razvoju novih postupaka otkrivanja i proizvodnje nafte, a tvrtka Österreichische Mineralölverwaltung (ÖMV) postavila mu je 1971. spomen-ploču u Prottesu kraj Beča. Članovi obitelji osnovali su 1943. po njem nazvanu dobrotvornu zakladu, poslije pripojenu zakladi Dimick (obje u Washingtonu). Područje Spindletopa, na kojem je 1941. podignut spomen-obelisk (od 1978. u Muzeju Spindletop – Gladys City, gdje na erupciju podsjeća i replika bušaćega tornja s vodoskokom), proglašeno je nacionalnom povijesnom znamenitošću 1966, a tamošnje otkriće nafte obrađeno je u više pjesama – ističe se koračnica The Lucas Geyser March Song (F. G. King i Fannie Lamb, 1901) – i radiodrama te u epizodama igrano-dokumentarnih serijala The Cavalcade of America (ABC, R. G. Walker, 1954) i You Are There (CBS, B. Girard, 1955), u kojima je Lucas jedan od likova. — Osim proizvodnji kamene soli i sumpora, Lucasove geološke spoznaje i tehnološka rješenja navlastito su pridonijela ubrzanomu razvoju naftne industrije, s daljnjim učincima posebice na području automobilskoga prijevoza i energetike, što je dovelo ne samo do temeljite preobrazbe teksaškoga i američkoga gospodarstva nego i do znatnih promjena u svagdašnjem životu.
LIT.: R. T. Hill: The Beaumont Oil-Field, with Notes on Other Oil-Fields of the Texas Region. Transactions of the American Institute of Mining Engineers (New York), 1903, 33, str. 363–364, 380–384, 392–399, 405. — T. A. Rickard: (Razgovor). Mining and Scientific Press (San Francisco), 1917, 22. XII, str. 885–894. — (Nekrolozi): A. Duessen, Bulletin of the American Association of Petroleum Geologists (Lawrence), 5(1921) 6, str. 688–689. — H. B. Goodrich, Transactions of the American Institute of Mining and Metallurgical Engineers, 1921, 65, str. 421–423. — J. M. Nickles: Geologic Literature on North America 1785–1918, 1. Washington 1923, 678. — Isti: Bibliography of North American Geology 1919–1928. Washington 1931, 385. — C. W. Mitman: Lucas, Anthony Francis. Dictionary of American Biography, 11. New York 1933, 482–483. — E. DeGolyer: Anthony F. Lucas and Spindletop. Southwest Review (Dallas), 31(1945) 1, str. 83–87. — The Birth of a Great Discoverer. American Croatian Historical Review (Youngstown), 1(1946) 1, str. 4–13. — Centennial 1847–1947. The Life and Work of the Croatian People in Allegheny County, Pennsylvania. Pittsburgh 1947, 85–105. — M. Popović: Pokretač moderne naftne industrije Jugosloven Lučić. Nafta (Beograd), 2(1951) 4, str. 15–17. — J. A. Clark i M. T. Halbouty: Spindletop. New York 1952. — N. Gol (N. G.): Otkrivač nafte u Teksasu. Matica, 15(1965) 11, str. 435. — (Uz obljetnicu smrti): ÖMV-Zeitschrift (Wien), 14(1971) 7/9, str. 9–16. — V. Boranić, Nafta, 22(1971) 1, str. 5–7. — J. Badovinac: Hrvatski inženjer imao udjela u organizaciji Gulf Oil Corp. Zajedničar (Pittsburgh), 71(1976) 4. II, str. 8. — Z. Boškov-Steiner i I. Steiner: Pionir naftne industrije Antun Lučić. Periodični izvještaj Centra za zaštitu kulturne baštine komune hvarske, 1979, 106, str. 13–15. — Isti: Djelo Antuna Lučića /Captain Lucasa/ i suvremenost. Zbornik radova Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u povodu 40 godina rada 1939–1979. Zagreb 1979, 600–615. — I. Čizmić: Hrvati u životu Sjedinjenih Američkih Država. Zagreb 1982, 120–122. — J. Žgaljić: Nafta na našem tlu. Zagreb 1984, 47–48. — I. Dekanić: Nafta u energetskoj politici Sjedinjenih Američkih Država. Zagreb 1988. — D. Yergin: The Prize. New York 1991. — R. Wooster: Lucas, Anthony Francis. The New Handbook of Texas, 4. Austin 1996, 325–326. — J. Prpić: Hrvati u Americi. Zagreb 1997. — R. S. McBeth: Antun F. Lučić – začetnik traganja za naftom na obali Meksičkog zaljeva. Zagreb 1998. — Oil Well Pioneer Honored. Croatia Weekly, 2(1999) 70, str. 10. — (Uz obljetnicu erupcije u Spindletopu): D. Lučić, Naftaplin, 18(2001) 2, str. 80–83. — A. Sekso, Vjesnik Hrvatske elektroprivrede, 15(2001) 120, str. 16; 121, str. 34. — D. Davids Hinton i R. M. Olien: Oil in Texas. The Gusher Age, 1895–1945. Austin 2002. — J. Walker Linsley, E. Walker Rienstra i J. A. Stiles: Giant under the Hill. A History of the Spindletop Oil Discovery at Beaumont, Texas, in 1901. Austin 2002. — I. Dekanić, S. Kolundžić i D. Karasalihović: Stoljeće nafte. Zagreb 2003. — I. Jüttner Preradović: Uvod u naftno rudarstvo. Zagreb 2005, 6–7. — I. Dekanić: Nafta – blagoslov ili prokletstvo. Zagreb 2007. — E. Shillings: SPE Award Namesakes Were Leaders in the Industry. Journal of Petroleum Technology (Richardson), 59(2007) 10, str. 77. — N. Tomasović (N. T.): »Božićno stablo« Hvaranina Antuna Lukića čuva najveću američku naftnu bušotinu. Kruvenica, 3(2009) 11, str. 28–30. — M. S. Vassiliou: The A to Z of the Petroleum Industry. Lanham 2009, str. XXXIV, 169, 225, 229–230, 237, 303–304, 317–318, 376, 466, 469–470. — D. Žubrinić: Antun Lučić – Anthony F. Lucas, otac svjetske naftne industrije. Dani Josipa Lončara (zbornik). Zagreb 2012, 18–23 (S-13). — J. Kovačić: Rod Antuna Lukića u Hvaru. Kruvenica, 8(2014) 29, str. 62–64.
Ivan Bačmaga (2017–2021)
