LUČIĆ, Josip

LUČIĆ, Josip, povjesničar (Poličnik, 1. VII. 1924 — Dubrovnik, 3. XII. 1994). U Dubrovniku završio klasičnu gimnaziju 1943. i polazio Dominikansku visoku bogoslovnu školu do 1944, kad je mobiliziran (u JA do 1947). Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu završio studij povijesti 1952. i doktorirao tezom Ekonomsko-društveni odnosi u dubrovačkoj Astareji 1964. Bio asistent na njegovoj katedri za hrvatsku povijest 1952–58, potom osnovnoškolski i srednjoškolski profesor (Bregana, Zagreb), a od 1973. do umirovljenja 1994. radio u Institutu za hrvatsku povijest Sveučilišta u Zagrebu (Zavod za hrvatsku povijest Filozofskoga fakulteta od 1987); znanstveni savjetnik od 1978. Predavao od poč. 1970-ih na poslijediplomskim studijima (Zadar, Dubrovnik, Zagreb) i od 1988. na katedri za arhivistiku na Filozofskom fakultetu te od 1992. vodio Dubrovačku medievističku radionicu. Ponajviše se bavio srednjovjekovnom poviješću Dubrovnika. U prerađenoj doktorskoj tezi Prošlost dubrovačke Astareje (1970) prikazao je povijest Astareje od Ilira do 1366, potanko opisavši društveno-gospodarske i proizvodne odnose, a u knjizi Povijest Dubrovnika od VII stoljeća do godine 1205 (1973) sintetski obuhvatio razdoblje do potpadanja pod mletačku vlast. Osobit prinos društvenoj i gospodarskoj tematici dao je monografijom Obrti i usluge u Dubrovniku do početka XIV stoljeća (1979). Rasprave o prošlosti dubrovačkoga područja objavio je u knjizi Iz prošlosti dubrovačkog kraja u doba Republike (1990), a radove iz političke, gospodarske i kulturne povijesti, napose o položaju Dubrovnika na Jadranskom moru i njegovim vezama s hrvatskim i talijanskim jadranskim gradovima, posebice Venecijom, te Engleskom i Španjolskom, u knjizi Dubrovačke teme (1991). U nju su uvršteni i tekstovi o najranijem hrvatskom zapisu imena Zagreba iz 1382, stonsko-pelješkom katastiku iz 1336. te dubrovačka kronologija, tiskana i kao knjižica Dubrovnik. The City of Croatian Freedom. A Chronology (Zagreb 1991). Suautor je knjige Konavoska Prevlaka (1994), o povijesti rta Oštre do njegova pripojenja Dubrovačkoj Republici te kroz kasnije političke mijene do neprijeporne pripadnosti RH. U posmrtno izdanoj zbirci Dubrovačko povijesno iverje (1997) skupljene su mu rasprave o najstarijem razdoblju dubrovačke povijesti, kulturnoj povijesti te gospodarskom, društvenom i intelektualnom razvoju u novom vijeku. Glavni je predmet istraživanja širio na starovjekovnu i novovjekovnu povijest, hrvatsku ranosrednjovjekovnu povijest i druge hrvatske krajeve, kulturnu, književnu, umjetničku i crkvenu povijest, položaj povijesne znanosti u školi te na njezinu metodiku i pomoćne povijesne znanosti. Rasprave, članci, kritike i osvrti tiskani su mu među ostalim u izdanjima Historijski zbornik (1951–56, 1961–75, 1978–85, 1989, 1992), Anali Historijskog instituta JAZU u Dubrovniku (1953, 1959, 1962, 1966, 1970; Anali Historijskog odjela Centra za znanstveni rad JAZU u Dubrovniku, 1976; Anali Zavoda za povijesne znanosti Istraživačkog centra JAZU u Dubrovniku, 1979–80, 1982–83, 1985, 1987; Anali Zavoda za povijesne znanosti JAZU/HAZU u Dubrovniku, 1990–92, 1994–95), Dubrovnik (1955, 1962–63, 1965–66, 1969, 1985, 1988–89, 1992–93), Arhivski vjesnik (1960–63, 1966, 1968–69, 1972, 1985, 1987), Beritićev zbornik (Dubrovnik 1960), Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji (1961–63, 1966, 1980, 1992), Historijski pregled (1963–64), Živa antika (Skoplje 1964, 1966), Zadarska revija (1965, 1990), Pomorski zbornik (1966–70), Starohrvatska prosvjeta (1968), Zgodovinski časopis (Ljubljana 1968), Dubrovački horizonti (1969–73, 1978–93; supokretač 1969. i urednik do 1994), Nastava povijesti (1969, 1973), Radovi Instituta JAZU / Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru (1969, 1973, 1995), Zbornik Historijskog instituta / Zavoda za povijesne znanosti Istraživačkog centra JAZU (1969, 1980), Rad JAZU (1971, 1975), Spomenica Josipa Matasovića (Zagreb 1972), Adriatica maritima (1974), Radovi Instituta (Zavoda) za hrvatsku povijest (1974, 1977, 1982, 1984–85, 1988, 1993–94; urednik 1982–93), Arhivist (Beograd 1979), Pelješki zbornik (1980), Starine (1980), Društveni razvoj u Hrvatskoj od 16. do početka 20. stoljeća (Zagreb 1981), Konavoski zbornik (1982), Vita religiosa morale e sociale ed i concili di Split (Padova 1982), Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena (1983), Dante i slavenski svijet, 1 (Zagreb 1984), Istorija (Skoplje 1984), Istorijski časopis (Beograd 1984), Samostan Male braće u Dubrovniku (Zagreb—Dubrovnik 1985), Zbornik radova o dubrovačkom učenjaku Stjepanu Gradiću (Zagreb 1985), Zbornik Župe dubrovačke (1985), Croatica Christiana periodica (1986), Misao i djelo Ivana Stojkovića (Zagreb 1986), Zbornik Dubrovačkog primorja i otoka (1986, 1988, 1991, 1993), Benkovački kraj kroz vjekove, 1 (Benkovac 1987), U službi čovjeka (Split 1987), Filozofska istraživanja (1988), Otok Lokrum (Zagreb 1989), Zbornik otoka Mljeta (Dubrovnik 1989), Atti e memorie della Società dalmata di storia patria (Rim 1990–91), Senjski zbornik (1990), Likovna kultura Dubrovnika 15. i 16. stoljeća (Zagreb 1991), Zbornik radova Međunarodnog znanstvenog skupa o Ruđeru Boškoviću (Zagreb 1991), Encyclopaedia moderna (1992), Isusovci u Hrvata (Zagreb 1992), Journal of Medieval History (Amsterdam 1992), Rasprave i građa za povijest znanosti (1992), Genova, Ragusa, mare (Genova—Zagreb—Dubrovnik 1993), Marche e Dalmazia tra umanesimo e barocco (Reggio Emilia 1993), Vatikan i Dubrovnik (Dubrovnik 1994), Zagrebački Gradec 1242–1850 (Zagreb 1994), Zbornik radova o Vinku Foretiću (Dubrovnik—Korčula 1994), Etnogeneza Hrvata (Zagreb 1995) i Zvonimir, kralj hrvatski (Zagreb 1997). Objavljivao je arhivsko gradivo o dubrovačkom području u XIII. i XIV. st. – bilježničke spise (Spisi dubrovačke kancelarije, 2–4. Zagreb 1984–1993) i različite javnopravne isprave (Arhivski vjesnik, 1967, 1970, 1972–79, 1985, 1987) – priredio i preveo Knjigu odredaba dubrovačke carinarnice 1277 (Dubrovnik 1989) te s A. Cvitanićem objavio prijevod Lastovskoga statuta s uvodnom studijom (Split 1994, Nagrada »Josip Juraj Strossmayer«). Sastavio i skripta Diplomatika i kronologija (Zagreb 1950), preglede historiografije o Dubrovniku u izdanju The Historiography of Yugoslavia 1965–1975 (Beograd 1975), Dubrovačkim horizontima (1974–75) i Historijskom zborniku (1978–79) te školske priručnike Dubrovnik i okolni krajevi (Zagreb 1976; 5 izd. do 1988; suautor M. Mojaš) i Dubrovačko-neretvanska županija (Zagreb 1994, 1996²). Autor je, suautor i urednik mnogobrojnih školskih zidnih povijesnih zemljovida 1959–92 (Učila, TLOS, Kartografija-Učila, Školska knjiga) te više od 60 izdanja atlasa za osnovne i srednje škole (Historijski atlas, Istorijski atlas, Povijesni atlas, Povijesni atlas za srednje škole, Povijesni atlas za osnovnu školu, Atlas Moja domovina), tiskanih i na slovenskom i albanskom jeziku; u suradnji objavio i Hrvatske povijesne zemljovide (Zagreb 1993, 14 izd. do 2007; 2014) te dopunio izdanje S. Srkulja iz 1937. Hrvatska povijest u devetnaest karata (Hrvatska povijest u dvadeset pet karata. Zagreb 1996), a teme iz povijesne geografije i kartografije tiskane su mu u Historijskom zborniku (1976–77), dubrovačkim Analima (1988) te u Pet stoljeća geografskih i pomorskih karata Hrvatske (Zagreb 2005). Surađivao i u izdanjima LZ (Enciklopedija Jugoslavije, Pomorska enciklopedija, HBL – urednik struke od 1978, Pomorski leksikon), Enciklopediji hrvatske povijesti i kulture (Zagreb 1980), publikaciji Lexikon für Theologie und Kirche (Freiburg im Breisgau 1995) te u dubrovačkim turističkim vodičima. Istaknuo se sustavnim objavljivanjem i istraživanjem gradiva, bitno pridonijevši poznavanju dubrovačke povijesti i veza Dubrovnika s drugim europskim područjima. Njegov prinos povijesnoj geografiji i kartografiji zasad nije potanje vrjednovan. Bio je član Družbe »Braća hrvatskoga zmaja« (Zmaj Župe dubrovačke). Dobio Nagradu »Bartol Kašić« 1991. i Nagradu za životno djelo grada Dubrovnika 1994.