LUKAREVIĆ BURINA, Frano (de Lucaris, Lucari, Luccari, Lukarevich; Franciscus, Franjo), pjesnik (Dubrovnik, 1541? — Napulj, 1598). Pripadnik plemićke obitelji Lukarević. Humanističku naobrazbu stekao u rodnom gradu. God. 1561. postao je članom Velikoga vijeća Dubrovačke Republike. Sklopio 1563. petogodišnji ortački ugovor s L. Sorkočevićem i Marinom Vlahovim Držićem te trgovačkim poslom boravio u Firenci i Veneciji 1564–65. Nakon poslovnoga neuspjeha vratio se u Dubrovnik 1566, kad ga u pismu C. Mediciju spominje pjesnik M. Držić. God. 1567. poslan je u diplomatsku misiju u Napulj, potom, i dalje se baveći trgovinom, obavljao administrativne poslove u službi Republike, dospjevši na dužnost kneževa zamjenika 1578. Bio među poklisarima koji su u Carigrad nosili godišnji danak 1579. Zapavši u dugove, 1593. postao je španjolskim agentom u Turskom Carstvu. Nakon što su ga dubrovačke vlasti razotkrile u svezi s misijom u Sofiji, prognan je 1594. na otočić Sveti Andrija, odakle je 1595. pobjegao u Napulj te ondje ostao do kraja života. Oporuka mu je otvorena 9. IV. 1598. Prepjevao je 1579. tragediju Atamante G. Zoppija te 1592. pod naslovom Vjerni pastier tragikomičnu pastoralnu dramu Pastor fido G. B. Guarinija (prvi prijevod toga djela). U svoje je prepjeve unio smjenu stihova te, kombinirajući dvanaesterce sa šestercima i osmercima, prvi u nas upotrijebio sestinu s rimom ababcc, najavivši metričke promjene koje će se ustaliti u baroknoj melodrami i pjesništvu. Pripisuju mu se i četiri prigodne poslanice u dvostruko rimovanom dvanaestercu, tiskane u zbirci Pjesni razlike D. Ranjine (Firenca 1563). Oba prepjeva i prigodnice objavljeni su u nizu Stari pisci hrvatski, 10 (Zagreb 1878). U literaturi se spominju i njegovi prijevodi psalama te petrarkistički stihovi na hrvatskom i talijanskom jeziku. Uvršten je u izbore Slavjanska antologia iz rukopisah dubrovačkih pjesnikah, 1 (Beč 1844), Pjesnici hrvatski XVI. vieka (Zagreb 1867), Zbornik proze XVI. i XVII. stoljeća (Pet stoljeća hrvatske književnosti, 11. Zagreb 1972), Tragedije XVI. stoljeća (Zagreb 2006) i Šturak i čemerika (Zagreb 2010). Prigodnice mu je spjevao S. Bobaljević Mišetić (Rime amorose e pastorali et satire. Venecija 1589).
LIT.: S. Razzi: La storia di Raugia. Lucca 1595, 131. — F. M. Appendini: Notizie istorico-critiche sulle antichità, storia e letteratura de’ Ragusei, 2. Ragusa 1803. — I. Kukuljević Sakcinski: Pjesnici hrvatski XVI. vieka. Zagreb 1867, 35–36. — (Osvrti na prijevod Atamante): A. Pavić, Izvěstje Kraljevske gimnazije varaždinske, 1867, str. 10–11. — M. Rešetar, Archiv für slavische Philologie (Berlin), 24(1902) str. 205–209. — S. P. Novak, Vijenac, 4(1996) 57, str. 22. — Isti, Tragedije XVI. stoljeća. Zagreb 2006, 25–30. — L. Rafolt, Drugo lice drugosti. Zagreb 2009. — F. Rački: Fran Lukarević Burina. Stari pisci hrvatski, 10. Zagreb 1878, str. V–XI. — (Osvrti na prijevod Vjerni pastier): A. Leskien, Archiv für slavische Philologie, 5(1881) str. 623–627. — R. Bogišić, Hrvatska pastorala. Zagreb 1989. — F. Čale u: Hrvatsko-talijanski književni odnosi, 4. Zagreb 1994, 29–34. — J. Dayre: Dubrovačke studije. Zagreb 1938. — J. Tadić: Dubrovački portreti. Beograd 1948. — M. Brlek: Rukopisi Knjižnice Male braće u Dubrovniku, 1. Zagreb 1952. — S. Kastropil: Rukopisi Naučne biblioteke u Dubrovniku, 1. Zagreb 1954. — S. M. Crijević: Bibliotheca Ragusina, 2–3. Zagrabiae 1977, 70–72. — M. Franičević: Povijest hrvatske renesansne književnosti. Zagreb 1983. — S. P. Novak i J. Lisac: Hrvatska drama do narodnog preporoda, 1–2. Split 1984. — Rukopisi Znanstvene knjižnice Dubrovnik, 2. Dubrovnik 1997. — Z. Bojović: Renesansa i barok. Beograd 2003. — N. Vekarić: Vlastela grada Dubrovnika, 5. Zagreb—Dubrovnik 2014, 199–201.
Tea Rogić Musa (2021)
