LUKAREVIĆ, Ivan (Lucari, Luccari; Giovanni, Ioannes), prigodni pjesnik i retoričar (Dubrovnik, 19. IX. 1622 — Rim, 2. III. 1709). Nećak pjesnika I. Gundulića. Završivši gimnaziju u Dubrovniku, stupio u Družbu Isusovu u Rimu 1638. U Rimskom kolegiju studirao je retoriku 1641–42. i filozofiju 1643–45, u Macerati bio prefekt učeničke kongregacije i predavač gramatike 1646, potom u Rimu predavao humaniora 1647–48. i studirao teologiju 1649–52. te, nakon ređenja 1652. i kraćega boravka u kolegiju u Sieni, do kraja života bio profesor retorike i etike; prefekt nižih škola 1678–1703. Autor je dvadesetak latinskih nabožnih i prigodnih pjesama; u Rimu su mu tiskani pohvalnica Regnorum plausus et munera in ortu felicissimo principis Hispaniarum (haeredum Francisci Corbolletti, 1658), epitafi In funere Ioannis de Lugo (typographia Varesij, 1660) i In funere eminentiss. principis Marci Antonii Franciotti (Ignatii de Lazaris, 1666) te epigram u zbirci Musarum plausus Alexandro Septimo (Vitalis Mascardi, 1656). Napisao i protureformacijsku tragediju o isusovačkom svetcu Stanislaus Kostka (Rim, officina Caietani Zenobii, 1709), a pripisuje mu se i spjev Mariae Stuartae Scotorum reginae carcer, et mors. U duhu barokne obnove zanimanja za ciceronsku dijalektiku, prema predavanjima sastavio je traktat o govorništvu Eloquentia, sive de inventione et dispositione rhetorica (dovršeno 1674), koji je bio standardni udžbenik retorike u isusovačkim kolegijima. Rukopisi traktata i desetak prigodnih govora čuvaju mu se u arhivu Papinskoga sveučilišta Gregoriana u Rimu, a tiskane i rukopisne pjesme te prijepis traktata u samostanu Male braće u Dubrovniku.
LIT.: F. M. Appendini: Notizie istorico-critiche sulle antichità, storia e letteratura de’ Ragusei, 2. Ragusa 1803. — Š. Ljubić: Dizionario biografico degli uomini illustri della Dalmazia. Vienna—Zara 1856, 184–185. — Đ. Bašić: Elogia Iesuitarum Ragusinorum. Croatia sacra, 3(1933) 6, str. 163–168. — M. Brlek: Rukopisi Knjižnice Male braće u Dubrovniku, 1. Zagreb 1952. — Š. Jurić: Croatiae scriptores Latini recentioris aetatis. Zagrabiae 1971. — S. M. Crijević: Bibliotheca Ragusina, 2–3. Zagreb 1977. — M. Korade: Povijest zvanja mladih Dubrovčana u XVII. stoljeću. Vrela i prinosi, 1985, 15, str. 59–61, 67–68. — Isti: Dubrovački isusovci i latinisti 17. stoljeća. Mogućnosti, 41(1994) 7/9, str. 185–187. — W. Potthoff: Počeci hrvatske retorike. U: Tropi i figure. Zagreb 1995. — S. Slade: Fasti litterario-Ragusini – Dubrovačka književna kronika. Zagreb 2001. — N. Vekarić: Vlastela grada Dubrovnika, 5. Zagreb—Dubrovnik 2014, 207–208.
Tea Rogić Musa (2021)
