LUNAČEK, Valdemar

LUNAČEK, Valdemar (Lounatchek), pravnik i ekonomist (Petrinja, 26. X. 1893 — Čeče kraj Hrastnika, 19. V. 1963). Brat kritičara i dramskoga pisca Vladimira. Gimnaziju završio u Varaždinu 1911, pravo studirao u Grazu do 1914. te na Pravoslovnom i državoslovnom fakultetu u Zagrebu doktorirao rigorozom 1919. Isprva činovnik, potom tajnik u zagrebačkoj Trgovačkoj i obrtničkoj komori 1919–38, odn. u Trgovačkoj komori 1938–39; kao financijski ekspert bio član državnoga izaslanstva na konferenciji u Ženevi 1923, kad je pod pokroviteljstvom Društva naroda donesena Međunarodna konvencija o pojednostavnjivanju carinskih formalnosti. Ujedno predavao na Visokoj školi za trgovinu i promet (Ekonomsko-komercijalna visoka škola). Na Pravnom fakultetu u Zagrebu od 1939. izvanredni i 1944–45. redoviti profesor narodne ekonomije. Zbog članstva u Ravnateljstvu Hrvatske sveopće kreditne banke u listopadu 1945. osuđen na trogodišnji gubitak političkih i pojedinih građanskih prava te konfiskaciju imovine; bio uklonjen s Pravnoga fakulteta i onemogućen u znanstvenom radu. Od 1948. povremeno radio kao komercijalist, financijski revizor u Ministarstvu ribarstva NRH i korektor u JAZU te surađivao s LZ. U posmrtno objavljenoj antologijskoj Povijesti ekonomskih doktrina (1996) prikazao je razvoj ekonomske misli u kontekstu društveno-gospodarskih prilika i povijesnih zbivanja u starom, srednjem i novom vijeku do 1944. te prinos glavnih predstavnika, pridajući posebnu ulogu filozofsko-etičkoj sastavnici gospodarstva. Zapisci predavanja studentima i izabrani radovi, među kojima se ističe studija o N. Škrlcu Lomničkome, tiskani su mu u knjizi Odabrana djela (1998). Surađivao u izdanjima Jugoslavenska njiva (1919–20), Südslavischer Lloyd (1920–21), France-Yougo-Slavie (Pariz 1921), Nova Evropa (1922–24), Obzor (1922–29, 1931–32, 1934, 1936, 1939), Der Morgen (1923–24), Neue freie Presse (Beč 1923), Bankarstvo (1924), Mjesečnik Pravničkoga društva u Zagrebu (1925, 1928, 1930–31, 1934, 1940), Privreda (1926–29, 1933–37; Hrvatska privreda, 1937–38, 1940; urednik 1937–38), Ekonomist (Beograd 1927), Jugoslovenski Lloyd (1929), Hrvatski maloprodavač (1930), Novosti (1930), VIII. redovan godišnji kongres privrednih komora i organizacija Kraljevine Jugoslavije (Beograd 1930), Jutarnji list (1931, 1937–39), Narodne novine (1932), Naša samouprava (Beograd 1933), Hrvatski dnevnik (1936), Industrijska odbrana (Beograd 1936), Obzor. Spomen-knjiga 1860–1935 (Zagreb 1936), Trgovski list (Ljubljana 1936), Annuaire de l’Association yougoslave de droit international (Beograd—Pariz 1937), Ekonomist (1939, 1941–42, 1944), Alma mater Croatica (1940–41), Godišnjak Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (1941), Gospodarstvo (1941–42), Hrvatska revija (1944), Pregled (1955, 1959–60), Jugoslovenski časopis za filozofiju i sociologiju (Beograd 1957–58), Historijski zbornik (1958–60), Sociologija (Beograd 1960) i Ekonomist (Beograd 1961) te u Hrvatskoj enciklopediji HIBZ-a. Suautor je izdanja Mnijenje o smjernicama reforme našeg obrtnog prava (Zagreb 1921), urednik i autor komentara Zakona o neposrednim porezima od 8. februara 1928 (Zagreb 1928) i Propisa o skupnom porezu na poslovni promet (Zagreb 1931) te suurednik Zbornika zakona o neposrednim porezima (Zagreb 1931). S engleskoga preveo Načela političke ekonomije D. Ricarda (Zagreb 1953, 1983; objavljeno pod imenom Z. Gašparovića). U knjižnici zagrebačkoga Pravnoga fakulteta čuva se rukopis prijevoda s njemačkoga djela Današnja kriza društva W. Röpkea (suprevoditelj Gašparović). Njegov opus i prinos ekonomskoj teoriji nisu posve istraženi i odgovarajuće vrjednovani. Ostavština mu se čuva u HDA. Portretirao ga je B. Jakac 1938 (Pravni fakultet u Zagrebu).