LŽIČAR, Slavoljub (Lžičař, Eduard František), skladatelj, zborovođa i glazbeni pedagog (Rychnov nad Kněžnou, 4. XII. 1832 — Petrinja, 8. II. 1901). Završio gimnaziju i glazbenu školu u Litomyšlu te 1857. orguljašku školu u Pragu; učiteljski ispit položio 1865. u Zagrebu, profesorski 1878. u Beču. Učitelj pjevanja i orguljaš u gimnaziji u Rijeci od 1854, ujedno orguljaš stolne crkve. Na poč. 1860-ih u Zagrebu vodio privatnu glazbenu školu i poučavao glasovir, bio suutemeljitelj 1862. i do 1865. prvi zborovođa HPD »Kolo« (počasni član od 1886). Gimnazijski učitelj 1865–69. u Pančevu (vodi i crkveno pjevačko društvo 1865–67) i 1869–77. u Mitrovici i Subotici, potom do umirovljenja 1894. predavač pjevanja i glazbe u Učiteljskoj školi u Petrinji, gdje 1889–92 (s kraćim prekidima) vodi HPD »Slavulj«. Crkveni mu dio skladateljskoga opusa obuhvaća nekoliko misa za mješoviti zbor i orgulje, skladbe za zbor a cappella (Maria sey gegrüsset), mješoviti zbor i orgulje (Offertorium, Tantum ergo, op. 7) i različite sastave (Offertorio za alt i orgulje, Otče naš! za bariton, violončelo i orgulje ili harmonij) te zborne skladbe za pravoslavnu liturgiju (Angel vopijaše, Svjat). U svjetovnom mu dijelu opusa pretežu obradbe narodnih napjeva ili popularnih skladba drugih autora za glasovir (Živila Hrvatska! Prvi potpuri iz hrvatskih napjeva, op. 20, i Sestrice, oboje tiskano Zagreb 1862; Primorčice. Četvorka, tiskano Beč s. a; Indigo quadrille, Prinz-Eugen Marsch, Molto allegro), glasovir četveroručno (Slavjanska ouvertura), zborove, uglavnom muške (Bački napjevi, tiskano Prag 1871; Četvorka iz hrvatskih napjevah//Hrvatska četvorka, Rodu, Slavonske narodne pjesme, Primorski napjevi, Jelici), i orkestar (Isabellen-Walzer für die türkische Musik, Allegro). Popularne su bile njegove zbirke obradba za glas i glasovir Album hrvatskih napjeva (1881) i Album srpskih pesama (1881), tiskane u Braunschweigu, i Drugi album hrvatskih napjeva (Zagreb 1900). Pojedine obradbe za zbor tiskane su mu u izdanju Milovan. Sbirka hrvatskih napjevah (I/1. Prag 1863, 3. 1864). Rukopisi skladba čuvaju mu se u NSK u Zagrebu, a rukopis priručnika iz 1864. Uputa u glavna pravila glasbe u obće, a glasovira napose u HDA (fond Franjo Ksaver Kuhač).
LIT.: (O knj. Album hrvatskih napjeva): A. H., Hrvatski učitelj, 5(1881) 9, str. 141. — Fis., Ibid., 14, str. 234—236. — F. K. Kuhač: Album hrvatskih napjeva i Album srpskih pesama.Vienac, 14(1882) 50, str. 803–806; 51, str. 817–819; 52, str. 830–832. — B. Zeininger: Jubilejski spis. Hrvatsko pjevačko družtvo Kolo u Zagrebu. Zagreb 1892, passim. — (Nekrolozi): Banovac, 14(1901) 7, str. 2; Napredak, 42(1901) 8, str. 135—136. — A. Cuvaj: Građa za povijest školstva kraljevinâ Hrvatske i Slavonije, 7. Zagreb 1911. — M. Tomandl: Spomenica Pančevačkog srpskog crkvenog pevačkog društva. Pančevo 1938. — V. H. Jarka: Kritické dílo Bedřicha Smetany 1858—1865. Praha 1948, 53–54, 227—228. — Československý hudební slovník, 1. Praha 1963, 852. — L. Šaban: Franjo Ksaver Kuhač, Korespondencija, I/2. Zagreb 1992. — M. Hadžihusejnović-Valašek: Starogradska pjesma u Slavoniji. U: Hrvatska glazba u XX. stoljeću. Zagreb 2009.
Ivica Golec i Martina Kokolari (2021)
