MACHIEDO, Mladen, talijanist, prevoditelj i pjesnik (Zagreb, 9. VI. 1938). Sin pravnika Dimitra, suprug prevoditeljice, esejistice i književne kritičarke Višnje, nećak kirurga Dušana, unuk liječnika i političara Jerka. U Zagrebu završio gimnaziju 1956, na Filozofskom fakultetu 1961. diplomirao talijanski i francuski jezik s književnostima te 1979. doktorirao tezom Leonardo da Vinci i poezija (Rad JAZU, 1981, 391, samostalno 2009). Na tamošnjoj katedri za talijanski jezik i književnost (od 1964. Odsjek) lektor od 1961, asistent od 1971, docent od 1980. te redoviti profesor talijanske književnosti od 1985. do umirovljenja 2006; professor emeritus od 2011. Usavršivao se u Pisi 1968–70. Predavao i na Filozofskom fakultetu u Sarajevu (1980–82), bio gostujući profesor na sveučilištima u Reggiu di Calabria (1990), Trentu (1993) i Zadru (2007–08). Pjesmama, lirskom i memoarskom prozom, književnoteorijskim i književnopovijesnim, filmološkim i kulturološkim studijama, esejima, kritikama, komentarima i zapisima surađivao u izdanjima Studia Romanica et Anglica Zagrabiensia (1962, 1970–75, 1977, 1979, 1981–85, 1989–96, 1999), Izraz (1963, 1977), Mogućnosti (1963–67, 1969–70, 1998), 15 dana (1964–65, 1967, 1974), Forum (1965–70, 1973, 1975–76, 1985–86, 1988, 1990, 1999, 2007–15, 2019), Delo (Beograd 1966, 1980–81, 1983, 1985–86, 1989), Kolo (1966, 1968, 1997), Filmska kultura (1968–71), Književna smotra (1969–74, 1976–78, 1980, 1983, 1986, 1995–96, 1998, 2009–10), Leopardi e l’Ottocento (Firenca 1970), Vidik (1970–72), L’Albero (Lecce 1972, 1974, 1976, 1981, 1983), Prospetti (Rim 1972, 1974, 1977), L’Approdo letterario (Torino 1974), The Bridge – Most (1974, 1990, 2000, 2003, 2010, 2012, 2015), Dometi (1974, 1976, 1996), Leopardi e il Novecento (Firenca 1974), L’Europa letteraria e artistica (Chiasso 1975), Teka (1975), Altri termini (Napulj 1976), La Battana (1976–77, 1985, 1987, 2005), Croatica (1976, 1986), Stih (1976), Umjetnost riječi (1976, 1988–91), Quinta generazione (Forlì 1977, 1980), Život (1977–78, 1980), Petrarca i petrarkizam u slavenskim zemljama (Zagreb—Dubrovnik 1978), Atti del Convegno internazionale su Giuseppe Ungaretti (Urbino 1981), Dante i slavenski svijet (Zagreb 1984), Testuale (Milano 1984, 1986, 1992, 2005), Danas (1985), Il punto su Saba (Trst 1985), Istra (1986), Republika (1986, 1989–90, 1997–98, 2001, 2003–04, 2007, 2009, 2011, 2013, 2017), Otto/Novecento (Varese 1987), Studi e problemi di critica testuale (Pisa—Rim 1987, 1990), Književni barok (Zagreb 1988), Hrvatsko-talijanski književni odnosi, 1–7, 9–10 (Zagreb 1989–2000, 2005–2010), Rad JAZU (1989), Quorum (1990), Vijenac (1993, 1997, 2010, 2017–18), Gordogan (1996), Studi mariniani (Grado 1996), Europski glasnik (1999), Talijanističke i komparatističke studije u čast Mati Zoriću (Zagreb 1999), Poésie (Pariz 2000), Rival (2000), Per Margherita Guidacci (Firenca 2001), Tvrđa (2001, 2004), Riječi (2002, 2004), La poesia di Nikola Šop (Venecija 2004), Littérature (Pariz 2004), Steve (Modena 2004, 2006–07, 2009–10, 2013–18), Autsajderski fragmenti (2005), Književna republika (2007–09), Il doppio nella lingua e nella letteratura italiana (Zagreb 2008), Zbornik Međunarodnog znanstvenog skupa u spomen na prof. dr. Josipa Jerneja (Zagreb 2012) i Nova Istra (2015). Jedan od najistaknutijih hrvatskih talijanista, trajno zaokupljen talijanskom književnošću XVI–XVII. st. i osobito XX. st., ponajviše I. Calvinom, B. Cattafijem, E. Montaleom i Leonardom da Vincijem, hrvatsko-talijanskim odnosima i teorijom književnosti, u djelu Od Kanconijera do svemirske nepoznanice (1973) objavio je radove o izabranim talijanskim književnicima XX. st., a uz tu knjigu izdvajaju se prinosi razumijevanju poratnoga talijanskoga pjesništva te poetikâ talijanske književnosti XX. st. – opsežna studija Orientamenti ideologico-estetici nella poesia italiana del dopoguerra (Studia Romanica et Anglica Zagrabiensia, 1970–71, 29–32, i 1972–73, 33–36) i knjiga Sotto varie angolazioni (1997). Akribičnost i erudiciju potvrdio je u knjigama eseja i studija Vicini ignoti (1992), Duž obale (1997), Dritto e rovescio (2002, Nagrada »Flaiano« 2003), Preko rubova (2006), Ancora controcorrente (2007) i Provjere identiteta (2016), napose u kompendiju O modusima književnosti (1996, Nagrada »Josip Juraj Strossmayer«), svojevrsnom asocijativnom pregledu talijanske književnosti u svjetlu različitih teorijskih pristupa, koje kreativno tumači i primjenjuje. U književnom dijelu opusa, s tehnikom montaže kao ključnim načinom strukturiranja te intertekstualnošću kao stalnom legitimacijom, objavio je zbirke pjesama Aeroliti (1982) te žanrovski raznorodnih zapisa, mahom pjesama i lirske proze Na strani dima (1994), Diptih (1998), Dvostruka milost (2004), Nikad bolje (2010), Bez (2015), Zapisi iskosa (2015) i Linea sottile. Lanceta d’ombra (2019); ističu se intimni dnevnički fragmenti Tanka crta (2015), nastali za posjetâ bolesnoj supruzi, žanrovski srodni esejističkim sjećanjima na susrete i prijateljstva s talijanskim autorima Slatkogorka Italija (1999) te zapisima o supruzi i sebi Due vite per immagini (Modena 2014). Priredio i knjižicu Višnja 80 (Zagreb 2020). Tiskani su mu polemični esej Umješnost previda (1997), studija Machiavelli segreto (Verona 2001), radiodramski kolaži Futurizam 100 godina kasnije (2010) i Campanina bijela noć (2014), izbori pjesama Poesie (2002), Sintesi (2010) i El emigrante y otros poemas (2014), antologija poezije, prijevoda i glosa Balzami (2018) te korespondencija s C. Betocchijem (Rim 2018). U bogatu prevoditeljskom opusu s talijanskoga izdvajaju se Calvinov Raspolovljeni viskont (Naši preci, 1965) te napose prijevodi poezije, C. Pavesea (Poezija, 1967; Rad umara, 1999, suprevoditelj), Cattafija (Poezija, 1971; Zimske smokve, 1989; Sutra, 2012), Montalea (Mediteran, 1973; Eugenio Montale. Nobelova nagrada za književnost 1975, 1993), D. Campane (Orfička pjevanja, 1977), Leonarda da Vincija (Quadrifolium, 1981), B. Marina (Tko će čitati tišine?, 1988), G. Ungarettija (Pokopana luka, 2007), G. Marina (Pjesme, 2014), Betocchija (Pjesme, 2015, suprevoditelj), P. P. Pasolinija (Jedan od mnogih epiloga. Izabrane pjesme, 2018, suprevoditelj), svi tiskani u Zagrebu, mnogi uz njegove predgovore ili pogovore, potom E. F. Accrocce (Forum, 1966, 5–6), S. Quasimoda (Život nije san. Rijeka 1968, suprevoditelj), Margherite Guidacci (Dubrovnik, 1969, 1) i Michelangela Buonarottija (U kamu vrletnom i tvrdom. Pula 1986). Vrstan poznavatelj moderne talijanske poezije, priredio je izbore Novi talijanski pjesnici (Split 1971; nagrade »Quasimodo« 1971. i Društva hrvatskih književnih prevodilaca 1972) i Antologija talijanske poezije XX stoljeća (Sarajevo 1982, Nagrada »Circe Sabaudia« 1984) te dvosveščane antologije Zrakasti subjekt (Zagreb 2003; nagrade »Kiklop« 2003. i »Diego Valeri« 2006) i Pronađeni u prijevodu (Zagreb 2020–2021). Priredio i izbor iz Dekamerona G. Boccaccia (Zagreb 1996) te napisao predgovor za izbor talijanske pripovijetke XX. st. Drukčiji i drugi (Zagreb 1995, suprevoditelj). Sa španjolskoga je preveo te priredio Glas dugovan tebi P. Salinasa (Zagreb 2011), Praskavice. Grudi. Caprichos… R. Gómeza de la Serne (Rijeka 2011), Čekajući snježnu ruku J. Bergamína (Zagreb 2016) i Pjesme. Lirske proze. Misli J. R. Jiméneza (Zagreb 2017), a s francuskoga izbor »Moj« Proust (Zagreb 2017), poprativši ga predgovorom. Na talijanski sustavno prevodio hrvatske pjesnike (M. Krleža, A. B. Šimić, M. Dizdar, M. Slaviček), uredio i preveo izbore In cima alla sfera N. Šopa (Rim 1975), Mnogi ja – Molteplice io D. Ivaniševića (Rijeka 1979, suprevoditelj) i Peste stellare V. Gotovca (Modena 2015) te priredio antologije, s vlastitim prijevodima, Otto poeti croati (The Bridge – Most, 1974, 42) i Oh, s’io fossi…, 1(Lesa 2006; hrv. izd. O da sam…, 1.Zagreb 2007). Napisao i predgovor knjizi Gli italiani di Miroslav Krleža (Viareggio—Zagreb 1999). Surađivao u dopunskom svesku Opće enciklopedije LZ. Priredio izložbe Fotoportreti talijanskih i drugih pisaca (Zagreb 2013, Split i La Spezia 2014, Trst 2015) i Grafizmi i kolaži (Zagreb 2015). Poezija mu je prevođena na talijanski, engleski, španjolski, francuski, esperanto, njemački, slovenski, rumunjski, mađarski, ukrajinski, japanski, češki i poljski jezik te uvrštavana u antologije, među ostalima u Antologia della poesia croata contemporanea (Milano 1999), Rušenje orfičkog hrama (Zagreb 2006), Poesía croata (Zagreb—La Paz 2007), Suvremeno hrvatsko pjesništvo, 2 (Zagreb 2009) i El roce de la mariposa (Zagreb 2010). Bio je prvi predsjednik Hrvatsko-talijanskoga društva 1992–93. Redoviti član HAZU od 2014. Dobio mnogobrojne nagrade i odlikovanja, među kojima »Agrigento« (1992), »Frano Čale« (1994), »Lerici Pea« (1994, 2014), »Eugenio Montale« (2001), Red zvijezde talijanske solidarnosti (2004, komendator) te »Iso Velikanović« za životno djelo 2021.
DJELA: Od Kanconijera do svemirske nepoznanice. Split 1973. — Aeroliti. Zagreb 1982 (tal. prijevod Udine 1989). — Vicini ignoti. Zagreb 1992. — Na strani dima. Zagreb 1994 (tal. prijevod Senza risposta. Zagabria 1995). — O modusima književnosti. Zagreb 1996, 20022 (prošireno izd.). — Duž obale. Zagreb 1997. — Sotto varie angolazioni. Zagreb 1997. — Umješnost previda – L’art de l’oubli. Zagreb 1997. — Diptih. Zagreb 1998. — Slatkogorka Italija. Zagreb 1999. — Dritto e rovescio. Zagreb 2002. — Poesie. Castel Maggiore 2002. — Dvostruka milost. Zagreb 2004. — Preko rubova. Split 2006. — Ancora controcorrente. Zagreb 2007. — Leonardo da Vinci i poezija. Zagreb 2009. — Futurizam 100 godina kasnije. Zagreb 2010. — Nikad bolje. Zagreb 2010. — Sintesi. Pistoia 2010. — Campanina bijela noć. Zagreb 2014. — El emigrante y otros poemas. Santiago de Chile 2014. — Bez. Zagreb 2015. — Tanka crta. Zagreb 2015. — Zapisi iskosa. Zagreb 2015. — Provjere identiteta. Zagreb 2016. — Balzami. Zagreb 2018. — Linea sottile. Lanceta d’ombra. Modena 2019.
LIT.: N. Fabrio: Nov prilog hrvatskoj talijanistici. Mogućnosti, 21(1974) 9, str. 1062–1065. — V. Tenžera: (O knj. Od Kanconijera do svemirske nepoznanice). Vjesnik, 35(1974) 23–24. VI, str. 13. — (O disertaciji): J. Aćin, Polja (Novi Sad), 29(1983) 290, str. 170–171. — E. Sequi, Delo (Beograd), 29(1983) 8, str. 79–81. — (O knj. Aeroliti): N. M. Blažević, Republika, 39(1983) 5, str. 131. — T. Maroević, Slobodna Dalmacija, 47(1989) 3. XII, str. 42. — S. Roić, Republika, 47(1991) 7/8, str. 231–232. — A. Stamać, Mosorska vila, 1(1991–92) 2, str. 179–180. — T. Maroević: (O knj. Vicini ignoti). Vijenac, 2(1994) 6, str. 20. — (O knj. O modusima književnosti): M. Čale, Vjesnik, 57(1996) 11. VII, str. 22. — T. Maroević, Vijenac, 4(1996) 77/78, str. 14. — T. Peruško, Književna smotra, 29(1997) 103, str. 95–97. — (Razgovori): V. Martinović, Vijenac, 5(1997) 103/104, str. 12–13. — B. Džebić, Vjesnik, 59(1998) 9. I, str. 16. — A. Tunjić, Vijenac, 21(2013) 508/509, str. 4–6. — N. Raspudić, 15 dana, 58(2015) 3/4, str. 4–7. — (O knj. Sotto varie angolazioni): B. Džebić, Vjesnik, 58(1997) 19. XI, str. 17. — M. Čale, Novi list, 51(1997) 7. XII, Pr., str. 5. — V. Begić, La Battana, 35(1998) 130, str. 117–118. —Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Zagreb 1998, 214–220, 345. — (O knj. Duž obale): D. Fališevac, Republika, 54(1998) 7/8, str. 241–245. — D. Profeta, Kolo, 8(1998) 3, str. 481–486. — T. Maroević: (O knj. Diptih). Slobodna Dalmacija, 55(1998) 16. VI, Pr., str. 6. — (O knj. Slatkogorka Italija): Isti, Vjesnik, 61(2000) 15. III, str. 15. — D. Profeta, Zarez, 2(2000) 32, str. 41. — V. Visković, Vijenac, 8(2000) 174, str. 8. — C. Milanja: Hrvatsko pjesništvo od 1950. do 2000, 3. Zagreb 2003. — (O knj. Zrakasti subjekt): M. Čale, Vijenac, 11(2003) 256/257, str. 4. — S. Roić, Književna republika, 2(2004) 5/6, str. 261–262. — (O knj. Dvostruka milost): T. Maroević, Slobodna Dalmacija, 62(2005) 9. IV, Pr., str. 20. — B. Bošnjak, Republika, 62(2006) 1, str. 135–137. — (O knj. Preko rubova): I. J. Bošković, Ibid., 6, str. 105–109. — B. Lučin, Mogućnosti, 53(2006) 7/9, str. 177–181. — Biografije novih Akademijinih članova. Ljetopis HAZU, 2006, 110, str. 676–679. — R. Asìno: Un croatista a prestito – il caso Mladen Machiedo. Komparativna povijest hrvatske književnosti, 10(2008) str. 70–89. — I. Grgić: Tra rilettura e riscrittura. U: Književnost, umjetnost, kultura između dviju obala Jadrana. Zadar 2008. — (O knj. Futurizam 100 godina kasnije): I. Tretinjak, Vijenac, 18(2010) 430/431, str. 9. — L. Čale Feldman, Književna republika, 11(2013) 4/6, str. 207–211. — I. Tretinjak: (O knj. Campanina bijela noć). Vijenac, 23(2015) 544, str. 14. — L. Žigo Španić: (O knj. Tanka crta i Bez). Kolo, 25(2015) 4, str. 220–223. — K. Dalmatin: (O knj. Provjere identiteta). Zbornik radova Filozofskog fakulteta u Splitu, 9(2016) str. 165–167. — M. Grčić: (Pogovor). U: Balzami. Zagreb 2018, 387–396. — F. Senardi: (O knj. Linea sottile). Il Ponte rosso (Trieste), 2019–20, 52, str. 28–29. — Potpunija bibliografija: A. Vukadin, Studia Romanica et Anglica Zagrabiensia, 53(2008) str. 7–58. — www.mladen-machiedo.com (24. IV. 2019).
Martina Kokolari (2021)
