MAČKOVIĆ, Tit (Macskovics; Titus, Titusz), arhitekt (Subotica, 20. VII. 1851 — Subotica, 17. IX. 1919). Studirao u Beču i Zürichu. Arhitektonski ured otvorio 1874. u Subotici, gdje je gradski arhitekt 1878–79. i 1884–90. Osnovao 1879. i uza Senćansko groblje podignuo prvu subotičku ciglanu (d. d. od 1893) te uz nju vlastitu vilu. U doba procvata grada projektirao je oko 400 građevina, zadavši mu oblik i pridonijevši njegovu suvremenomu srednjoeuropskomu izgledu. Ističu se zgrade u historicističkom stilu: neorenesansne palače, poput one Đ. Manojlovića (1881, Ul. B. Kidriča, kbr. 12), prve slobodnostojeće palače u Subotici s četirima asimetrično oblikovanim fasadama, J. Dimitrijevića (1881, Ul. B. Kidriča, kbr. 6), P. Radišića (1882, Ul. M. Vukovića, kbr. 9), udovice N. Vermesa (1888, Ul. M. Vukovića, kbr. 3a), D. Bilišića (1890, Ul. S. Petőfija, kbr. 18), L. Mamužića (1891, Park F. Raichlea, kbr. 7), S. Dominusa (1891, Ul. B. Kidriča, kbr. 11), D. Petrovića (1896, Ul. D. Tucovića, kbr. 7) i J. Antunovića (1898, Ul. Đ. Đakovića, kbr. 9), neogotička palača K. Lichtnekerta (1897–98, Park F. Raichlea) i neorenesansna monumentalna zgrada Štedionice Narodne banke (Žuta kuća, 1880–83, Ul. J. J. Strossmayera, kbr. 11). U oblicima bečke geometrijske secesije 1899. projektirao najamnu palaču L. Fazekasa (Ul. A. Mamužića, kbr. 13), pri gradnji koje je u međukatnoj konstrukciji rabio armirani beton. Od tada potpuno prihvaća secesiju u svim njezinim inačicama. Podiže upravnu zgradu tvrtke Compagnie de services urbains – Bruxelles (1907, Segedinski put, kbr. 22), koja nosi obilježja darmstadtske secesije, u projektima palača J. Roznofszkoga (1909, Strossmayerova ul., kbr. 22), E. Lendvaija (1909, Ul. Đ. Đakovića, kbr. 19), J. Ungara (1910, s M. Sálgom, Ul. Đ. Đakovića, kbr. 10) i I. Peića (1911, Ul. S. Petőfija, kbr. 14) oslanja se na oblike subotičke palače M. Dömötöra (1906) budimpeštanskih arhitekata L. i J. Váge, a na dekoraciji pročelja kuće M. Marodića (1910, Ul. M. Gorkoga, kbr. 42) vidljiv je utjecaj stilizirane narodne mađarske ornamentike arhitekture Ö. Lechnera. Projektirao i sakralne objekte, većinom grobljanske kapele (neoromaničko-neogotička obitelji Lichtnekert, 1913). Restaurirao subotičku baroknu kapelu sv. Roka (1884), vodio gradnju crkve sv. Roka (1894–96) i palače štedionice Subotice (1905–07) te izveo rekonstrukciju hotela »Janje« (1904), davši mu izgled münchenske secesije. U Subotici 1904. objavio brošuru o uređenju Palića Palics kiépitése (s K. Csillagom) te 1908–10. bio urednik mjesečnika Jelen és jövő. Projektna mu se ostavština čuva u Povijesnom arhivu Subotice.
LIT.: B. Vojnić Hajduk: Sećanje na graditelja. Subotičke novine, 25(1969) 29, str. 6. — Isti: Moj grad u davnini. Subotica 1971, 69–71. — Ž. S.: O doseljenju bunjevačkih Hrvata u Bačku. Crkva u svijetu, 23(1988) 1, str. 88–89. — V. Aladžić: Titus Mačković kao graditelj secesije. U: Secesija u Subotici. Subotica—Budapest 2002, 109–116. — Ista: A reneszánsz hatása Szabadka építészetére. Létünk (Újvidék), 38(2008) 2, str. 68–87. — V. Mitrović: Arhitektura XX veka u Vojvodini. Novi Sad 2010. — B. Kopilović: Titus Mačković – subotički graditelj. Hrvatska riječ (Subotica), 2017, 747, str. 20–21; 748, str. 30–31; 749, str. 30–31; 750, str. 30–31.
Ivan Krašnjak (2021)
