MAĐER, Slavko
traži dalje ...MAĐER, Slavko, pjesnik (Ruma, 13. VIII. 1922 — Novi Marof, 24. IX. 1946). Brat književnika Miroslava Slavka. Gimnaziju završio u Vinkovcima 1941. i u Zagrebu započeo studirati pravo. Oboljevši od plućne tuberkuloze, nakon rata kratko radio kao novinar u Glasu Slavonije. Prvom pjesmom Djedu (poslije pod naslovom U ljetne večeri postaju mreže moga djeda srebrne) javio se u Omladini (1940–41, 6), a programatskom pjesničkom prozom Mladost u Glasu Slavonije (1945). U rukopisu je ostavio nedovršenu zbirku Kopilad, pjesnički otpor ratu, napose stradanju Roma (D. Švagelj). Izbor pjesama iz ostavštine objavio mu je brat, potpisavši ih svojim imenom i dometnuvši Slavkovo, u periodicima Izvor (1950), Književna revija (1951), Hrvatsko kolo (1953), Međutim (1953), Republika (1953), Riječka revija (1955), Književnost (Beograd 1956) i Mogućnosti (1958), u svojim zbirkama Mislim na sunce (Zagreb 1955) i Raskršće vjetra (Zagreb 1955), u izdanjima Četrdesetorica (Zagreb 1955), Lirika (Vinkovci 1955), Lirika o Slavoniji (Osijek 1956), Plitvički festival poezije (Zagreb 1956), Vrata vremena (Zagreb 1958), Novija jugoslavenska poezija (Zagreb 1962) i Antologija hrvatske poezije od XIV stoljeća do naših dana (Zagreb 1966) te, odvojivši opuse, u zbirkama Bune i bujice (1959), Izabrane pjesme (ciklus Lovac mirisa, 1969, Nagrada MH) i Izabrana djela (1984). Tiskan mu je i izbor Lovac mirisa (1994). Samo Slavkovim imenom potpisane pjesme objavljene su u Godišnjaku Ogranka Matice hrvatske Vinkovci (1966–67; Godišnjak za kulturu, umjetnost i društvena pitanja, 1992), časopisu The Bridge – Most (1967), Reviji (1971), Rukoveti (Subotica 1972) i Forumu (1992), a bratovim njegova ljubavna novela Nevoljena (Krugovi, 1955, 1). Samonikla i osebujna pjesnička osobnost, Mađer pretežno slobodnim stihom uspostavlja motivsko-tematsku vezu između doživljaja prirode i smrti, pri čem ne izostavlja ni poetski bunt protiv kaotične i represivne stvarnosti (Francuskim majkama i francuskoj djeci, Porobljena). Zaokupljen nutrinom i težnjom za oslobođenjem od sviju spona, opterećen osjećajima iskorijenjenosti i odmetnutosti od obiteljskoga kruga te nemoći prevladavanja provincijske skučenosti (Šume rijeke i kobile mene su zarobile), ispovijeda lutalački nemir (Ostavljam očinski dom), sjetnu zanesenost ljepotom rodnoga kraja (Voćnjak, Jutro i pečeni hljebovi, Pohod drveću) i zavičajnoga podneblja – obilježenoga toplim slikama, sinestetičnim senzacijama, ekstatičnim i bolnim stanjima (Konji i šume me zovu konjokradicom, U prsa vjetre) – suočenost s bolešću i slutnju vlastitoga zalaska (Ptice nad izgubljenom mladošću, Ruke na prozoru, Mlinovi, mlinovi, Odgovor na djedovo pismo), ali i put konačnoga očišćenja (Povratak samom sebi), te evocira prošlost arkadijskim slikama djetinjstva, napose suptilnim djedovim portretima (U ljetne večeri postaju mreže moga djeda srebrne, Tuga djeda, Rođeni, hajde s dejkom da bacimo mreže, Lovac mirisa). Nevelik mu, ali dorečen opus shvaćanjem stvaralačke slobode i kretanjem izvan pjesničkih struja iskoračuje iz svojega doba, ostajući otvoren novomu vrjednovanju. Među ostalim zastupljen je u zagrebačkim izdanjima Antologija hrvatske poezije dvadesetog stoljeća (1966), Zlatna knjiga hrvatskog pjesništva (1970), Hrvatska riječ u Srijemu (1995), Antologija suvremene hrvatske poezije (1997) i 100 najljepših pjesama hrvatske književnosti (2009) te u vinkovačkima Vinkovci u stihu (1999), Vječne pjesme hrvatske (2004) i Pjesnička polja (2005). Uglazbljena mu je pjesma U ljetne večeri (E. Cossetto, 1969). Prevođen je na bugarski, francuski, engleski, njemački, poljski i ruski jezik. Njegovim imenom zove se KUD iz Cerića.
članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.
MAĐER, Slavko. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 9.10.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/madjer-slavko>.