MADONIZZA, Antonio, političar i publicist (Kopar, 8. II. 1806 — Poreč, 1. IX. 1870). U Padovi završio studij prava 1830. Radio u odvjetničkom uredu D. Rossettija u Trstu – ondje u pol. 1836. pokrenuo i do poč. 1837. uređivao kulturni časopis La Favilla – potom se 1838. vratio u Kopar, gdje je imao odvjetničku pisarnicu od 1845. Pristaša risorgimenta, zastupajući koparski okrug u Ustavotvornoj skupštini u Beču i Kroměřížu 1848–49. zauzimao se za poseban položaj Talijana u Habsburškoj Monarhiji; uz C. De Franceschija, F. Vidulicha i M. Fachinettija, potpisao rezoluciju kojom se tražila potvrda talijanskoga karaktera Istre te prosvjedovao protiv njezina priključenja njemačkim zemljama. Za apsolutizma bavio se odvjetništvom; zapažena mu je suradnja u almanahu Porta orientale (Trst, Kopar 1857–59). Izabran za zastupnika izbornih kotareva Kopar i Piran u Istarskom saboru 1861, predvodio je većinske talijanske liberalne zastupnike, zauzimao se za priključenje Istre Italiji te, protiveći se suradnji s austrijskim vlastima, bojkotirao izbor zastupnika u Carevinsko vijeće (Dieta del nessuno). God. 1866. proveo u egzilu (Milano), a 1867. ponovo bio izabran u Istarski sabor, u kojem se protivio virilnim, osobito crkvenim mjestima. Kao najstariji gradski vijećnik upravljao 1869–70. Koprom, potičući osnivanje javnih ustanova, poput knjižnice, službe prve pomoći i prihvatilišta za djecu (upravitelj 1839–70). U tamošnjem godišnjaku Almanacco istriano (1864) objavio povijesne članke, putopise i smjernice za gospodarenje (promicao osnivanje zadruga kao temelja gospodarskoga i nacionalnoga okupljanja Talijana), a 1867. pokrenuo dvotjednik za gospodarska i upravna pitanja La Provincia. Posmrtno su mu tiskani autobiografija (Di me e de’fatti miei. Trst 1951) i epistolarna građa (Lettere dalla Costituente austriaca del 1848–49. Venecija 1966).
LIT.: (Nekrolog). La Provincia (Capodistria), 4(1870) 18, str. 585–586, 590–592. — G. Quarantotto: Figure del risorgimento in Istria. Trieste 1930, passim. — G. Mattiassi: Antonio de Madonizza e il periodico La Favilla. Corriere istriano, 16(1934) 302, str. 3. — F. Barbalić: Prvi istarski sabori (1861–1877). Rad JAZU, 1954, 300, str. 284, 291–297, 343–345, 362, 366, 372, 381. — B. Stulli: Tršćanska Favilla i Južni Slaveni. Anali Jadranskog instituta JAZU, 1(1956) str. 12–16. — I. Beuc: Istarske studije. Zagreb 1975, 14, 27–31, 52–60, 108. — M. Bertoša: Istarsko vrijeme prošlo. Pula 1978. — C. De Franceschi: Uspomene. Pula—Rijeka 1989, 59, 66–68, 73–88, 158, 163. — B. Milanović: Hrvatski narodni preporod u Istri, 1. Pazin 1991. — M. Petronio: Un provinciale a Vienna. Antonio Madonizza politico e reporter. Trieste 1991. — F. Semi: Istria e Dalmazia. Uomini e tempi, 1. (Udine) 1991. — P. Strčić: Počeci iredentizma u Istri u 19. stoljeću. Nastava povijesti, 1991, 3/4, str. 144–145. — J. Banić: Istaknuti zastupnici u Istarskom saboru. U: Istarski sabor. Poreč 2011, 196–197. — Z. Bonin: Ustanovitev in delovanje koprskega vrtca ter dobrodelne ustanove Grisoni do konca prve svetovne vojne. Arhivi (Ljubljana), 35(2012) 2, str. 450, 457. — D. Kirchner Reill: Nationalists Who Feared the Nation. Stanford 2012. — A. Cetnarowicz: Narodni preporod u Istri (1860–1907). Zagreb 2014.
Iva Mandušić (2021)
