MAGARAŠEVIĆ, Branko, klasični filolog i publicist (Srijemski Karlovci, 11. II. 1892 — Zagreb, 26. VI. 1968). Sin filologa Đorđa, brat političara Dimitrija. Gimnaziju završio u Srijemskim Karlovcima 1910, klasičnu filologiju i slavistiku studirao u Zagrebu 1910–13. te Leipzigu, gdje je diplomirao 1914. Doktorirao na Fakultetu filozofskih i prirodnih znanosti u Münsteru 1931. tezom o pretku Georgije Magarašević (1793–1830). Kulturhistorische Beiträge zu den Anfängen der neueren serbischen Literaturgeschichte (Heidelberg 1933). Bio gimnazijski profesor u Osijeku 1917–30. i Zagrebu do 1933. te ravnatelj u Novom Sadu 1934–41. Za II. svjetskoga rata radio u DA Srbije u Beogradu, od 1946. honorarno predavao na Filozofskom i Pravnom fakultetu u Zagrebu. Prilozima iz književnosti, prosvjetnoga života i kulture te nekrolozima među ostalim surađivao u beogradskim periodicima Glasnik Jugoslovenskog profesorskog društva (1930–40), Prilozi za književnost, jezik, istoriju i folklor (1935) i Južnoslovenski filolog (1949–50), novosadskima Glasnik Istoriskog društva (1932, 1935–36, 1938, 1940), Kulturno-privredni pregled (1936–37, 1939–40), Letopis Matice srpske (1936–37), Godišnjak Istoriskog društva Vojvodine (1951) te u Novostima (1935), Ljetopisu JAZU (1946–48), Pedagoškom radu (1951–52), Srpskoj riječi (1951), Narodnom listu (1952) i Dubrovniku (1957). Priredio gimnazijski udžbenik Liber Latinus, 1–4 (Zagreb 1932–1937; 1. 1935², 2. 1938²), u suradnji sastavio Srpskohrvatsku čitanku za srednju školu (Beograd 1938) i Čitanku za osnovnu školu (Beograd 1939). Djelatan u zagrebačkom Srpskom kulturnom društvu »Prosvjeta«, uredio te pogovorom i napomenama popratio Narodne lirske pjesme (1951), Narodne pripovijetke (1951), Narodne poslovice i zagonetke (1952) i 100 šaljivih narodnih pripovijedaka (1953) te Odabrane pesme J. Jovanovića Zmaja (1963), sve tiskano u Zagrebu. Priredio pisma V. Jagića Đ. Šurminu (Građa za povijest književnosti hrvatske, 1952, 23). Bio je predsjednik Jugoslavenskoga profesorskoga društva za Dunavsku banovinu. Član osječke slobodnozidarske lože »Budnost« 1920-ih i 1930-ih.
LIT.: (O knj. Georgije Magarašević): S. Stanojević, Glasnik Istoriskog društva u Novom Sadu, 1933, VI/3, str. 415–416. — P. Popović, Prilozi za književnost, jezik, istoriju i folklor (Beograd), 1934, XIV/1–2, str. 239–241. — N. Radojčić, Letopis Matice srpske (Novi Sad), 108(1934) CCCXL/1, str. 111–112. — (O knj. Liber Latinus): N. Majnarić, Glasnik Jugoslovenskog profesorskog društva (Beograd), 14(1933–34) 10/12, str. 1079–1081. — S. Josifović, Ibid., 18(1937–38) 6, str. 574–575. — M.: (Razgovor). Pravda (Beograd) 31(1935) 10 862, str. 5. — (Nekrolozi): S. Marić, Prosvjeta, 25(1968) 572/573, str. 11. — B. Gušić, Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, 1975, 46, str. 535–536. — G. M. Ivanković i A. Grubišić: Ostavština osječke slobodnozidarske lože »Budnost« (katalog izložbe). Osijek 2003.
Ljubica Josić (2021)
