MAGDALENIĆ, plemićka obitelj (XV–XIX. st.). U vrelima i literaturi navode se i u oblicima Magdalenich, Magdalenics, Magdalenicz, Magdalenych i Magdalenycz. Potječu iz područja oko Bijele Stijene u negdašnjoj Psetskoj županiji (stoga su se javljali i s pridjevkom »od Bijele Stijene«, »de Bjelastena«), dijela ostrožačkoga posjeda knezova Babonića. Iselivši se pred turskim osvajanjima u drugoj pol. XV. st. u Turopolje, ondje se spominju od poč. XVI. st. Gospodarsku moć i društveni ugled izgradili su kao familijari Erdődyja. Prema glavnom posjedu nosili su pridjevak »od Male Mlake« (de Kysmlaka, de Kys Mlaka), a njihovo isprva češće prezime Božičković (Bosychkowych) – možda ime ili patronimik od turopoljskoga utemeljitelja – ubrzo se prestalo rabiti. Začetnik je Magdalenića u Turopolju, prema I. Jurkoviću (2002–03), Matija (u. prije 1509), koji se oženio sestrom Stjepana I. Berislavića Malomlačkoga, vjerojatno Anom, te je izgledno da je obitelj tako stekla prve posjede u Maloj Mlaki i osnažila društveni položaj. Imali su sinove Ivana (spominje se 1503–35) i Pavla (Pavlic, Pavlić; spominje se 1504–30, u. prije 1553); nije poznato u kakvu je odnosu s njima bio Bartol (spomenut u ispravi iz 1517). Ivan i Pavao spominju se u svezi s napadima kmetova B. Alapića na turopoljske posjede Berislavića 1504. i 1506, kad su i ranjeni. Ivan je 1514. bio izaslanik plemićke općine Turopolja kralju Vladislavu II. Jageloviću, od kojega je ishodio potvrde povelja Turopoljcima. Te se godine spominje i u svezi sa sporovima što ih je turopoljsko plemstvo zbog nametnutih služba i davanja vodilo s gospodarima Medvedgrada. God. 1529. u službi je bana I. Karlovića, a u 1530-ima i njegove sestre Jelene, supruge Nikole III. Zrinskoga; zahvaljujući tim službama Magdalenići su 1535. dobili potvrdu starih posjeda i u Turopolju stekli nove. Braća su s Jurjem Berislavićem 1530. u postrojbama Zrinskih, koji su nastojali steći imanja pristaša I. Zapolje, napala posjede Erdődyja. Ivan je 1533. djelatan u Hrvatskom saboru, a 1535. navodi se kao špan Zagrebačke županije. Jedini poznati Pavlov potomak, Grgur, spomenut je u dvjema ispravama iz 1557. Ivan je imao sinove Matiju (spominje se 1543–53) i Jurja (spominje se 1517–76). Juraj, familijar Petra II. Erdődyja, koji mu je izdao darovnicu za Šiljakovinu i Jagodno (potvrdio Ferdinand I. Habsburgovac 1547), stekao je i posjede u Odri i Buzinu, a zabilježen je kao kaštelan na seniorovim posjedima u Okiću (1549, 1560) i Želinu (1560) te kao podžupan Zagrebačke županije (1566, 1570). Imao je sinove Gašpara (spominje se 1535–60, kao pokojni 1575), Pavla (spominje se 1535–47) i Ivana (spominje se 1543–98) te kćer Anu (u. prije 1601). Čini se da je lozu nastavio Ivan, službenik Tome II. Erdődyja na novigradskom vlastelinstvu, gdje je stekao nova dobra. U Turopolju je zadržao Šiljakovinu, Buzin i Odru, a većina posjeda u Maloj Mlaki vjerojatno je dana u miraz polusestri Ani (1575. udala se za J. Kraljića, 1585. za G. Jankovića od Petrovljana). Jedini je znani muški pripadnik obitelji iz sljedećega naraštaja Juraj (u. prije 1646), možda predak svih kasnijih Magdalenića i vjerojatno otac Ivana (spominje se 1613–30), 1627. prefekta Jastrebarskoga i Lipovca, gradova Erdődyja. Ivan – možda isti s dobrotvorom franjevačke crkve u Jastrebarskom 1608 – sjedinio je cjelokupnu obiteljsku baštinu i pribavivši nova dobra postao jednim od najvećih posjednika na jastrebarskom vlastelinstvu, gdje je u Domagoviću zasnovao sjedište. Obiteljska grobnica bila je u crkvi sv. Nikole u Jastrebarskom. S Barbarom Dijanić i potom Barbarom Cirkaj imao je sedmero, možda i više djece. Od sinova potomke su imali pjesnik → MATIJA, prvi koji se sustavno pojavljuje i na cesargradskom vlastelinstvu, te Gašpar (spominje se 1630–77), upravitelj posjeda Mirka I. Erdődyja na jastrebarskom vlastelinstvu (1650, 1662, 1670, 1671) i plemićki sudac Zagrebačke županije (1655). Njihov je brat Josip, gojenac Hrvatskoga kolegija u Beču 1647, a možda i isusovac Tomo (spominje se 1621–39), koji se na poč. 1620-ih školovao u Grazu te se spominje kao predavač u isusovačkom zagrebačkom kolegiju 1627–28. i prefekt sjemeništa 1639. Matijino najstarije dijete jest Barbara (spominje se 1654–87), supruga V. Dudića Orehovičkoga. Brat joj Ladislav (u. oko 1680) školovao se u Grazu i Bologni, a s Juditom iz obitelji Gradečkih od Gradeca imao je Antuna (Antun Adam Gašpar; u. 1711), potkapetana (1703) i podsudca Zagrebačke županije (1710). Barbarin i Ladislavov polubrat Stjepan (u. 1731) također se školovao u Grazu; spominje se kao službenik Mirka I. Erdődyja 1688. te prefekt hrvatskih dobara Jurja III. Erdődyja 1710. i 1712. Rodoslovlje njegova odvjetka nije sasvim razjašnjeno, no djeca su mu zasigurno Žigmund Krsto (Sigismund; rođ. 1700), vjerojatno isti sa župnikom u Dubravi 1733–41, i Justina (1701–1744). Dvojbeno je je li im brat Juraj (spominje se 1722–67), posjednik u Velikoj Mlaki bez muških potomaka, školovan u Beču. Gašparova grana dala je dva naraštaja više. On je s Anom Gubaševečki imao sinove Petra (u. prije 1685) i Gašpara ml. (u. prije 1676) te kćeri Barbaru (u. prije 1685), udanu za A. Fodrocija te za J. Dragovanića, Katarinu (u. prije 1679), suprugu G. Berkiša Tomasovića, i Suzanu (spominje se 1686–93), suprugu F. Hadrovića pa M. Branjuga. Sinovi su Gašpara ml. Baltazar (spominje se 1680–1723), plemićki sudac (1709–11, 1713) i bilježnik (1711–13) Varaždinske županije, i Gašpar (spominje se 1680–1716), plemićki podsudac Zagrebačke županije (1711–14). Braća su se sa skrbnikom i srodnikom Stjepanom 1689. dogovorila o podjeli obiteljske baštine; pripali su im jastrebarski, a njemu cesargradski posjedi. Brakom sa Suzanom Hržić Baltazar je stekao imanje u Rakitovcu u Varaždinskoj županiji. Od njihovo sedmero djece posjede su razdijelili pravnik → BALTAZAR, barun, i Stjepan (spominje se 1723–72), kojemu je pripala većina obiteljskih dobara. Njihov brat Ivan (1696–1731) bio je pavlin. Stjepanovi sinovi Ivan (u. oko 1780) i Juraj (u. prije 1762) nisu imali potomaka. Prema B. A. Krčeliću, Juraj je poginuo u pukovniji A. V. Batthyánya, a Ivan je pokušao otrovati oca, pa ga je ovaj otjerao. Njihov stric Baltazar imao je šestero djece, a nadživio ga je samo političar i poduzetnik → IGNJAT. Ignjatovi potomci s Alojzijom Magdalenom Anom Petronilom Sermage umrli su u dječjoj dobi, pa se obitelj s njim ugasila.
LIT.: R. Lopašić: Bihać i Bihaćka krajina. Zagreb 1890, 121–122, 151. — I. Bojničić: Der Adel von Kroatien und Slavonien. Nürnberg 1899, 107. — Isti: Kraljevske darovnice, odnoseće se na Hrvatsku. Vjesnik Kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskoga zemaljskoga arkiva, 7(1905) str. 273. — E. Laszowski: Povjesni spomenici plem. općine Turopolja, 2–3. Zagreb 1905–1906. — Isti: Povijest plem. općine Turopolja, 1. Zagreb 1910, str. 59, 316, 351, 400; 2. 1911, str. 406–407. — F. Šišić: Hrvatski saborski spisi, 1. Zagreb 1912. — E. Laszowski: Habsburški spomenici, 1–3. Zagreb 1914–1917. — F. Fancev: Hrvatski đaci gradačkoga sveučilišta god. 1586–1829. Ljetopis JAZU, 1934–35, 48, str. 176, 181–182, 185, 205. — E. Laszowski: Prinosi za povijest sjemeništa (konvikta) sv. Josipa u Zagrebu. Vrela i prinosi, 1939, 9, str. 85–86, 90–93, 108–110. — Isti: Pabirci iz obiteljskih arhiva Sermage i Josipović. Viestnik Hrvatskog državnog arhiva u Zagrebu, 9–10(1941) str. 128, 144. — B. A. Krčelić: Annuae ili Historija 1748–1767. Zagreb 1952. — Zaključci Hrvatskog sabora, 2. Zagreb 1958. — Đ. Cvitanović: Franjevački samostan u Jastrebarskom. Peristil, 1969–70, 12/13, str. 129. — J. Adamček: Povijest trgovišta i vlastelinstva Jastrebarsko. Kaj, 8(1975) 1/2, str. 136, 138. — J. Adamček i I. Kampuš: Popisi i obračuni poreza u Hrvatskoj u XV i XVI stoljeću. Zagreb 1976. — J. Adamček: Agrarni odnosi u Hrvatskoj od sredine XV do kraja XVII stoljeća. Zagreb 1980. — Hrvatske kraljevinske konferencije, 1–2. Zagreb 1985–1987. — K. Dočkal: Hrvatski kolegij u Beču 1624–1784. Wien—Zagreb 1996. — I. Jurković: Raseljena plemićka obitelj za osmanske ugroze: primjer Berislavića de Werhreka de Mala Mlaka. Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU, 20(2002) str. 137, 142–143; 21(2003) str. 121, 123–126, 128–131, 142, 145, 147, 156–157, 173, 176, 179. — P. Maček i I. Jurković: Rodoslov Berislavića Vrhričkih i Malomlačkih. Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, 48(2006) str. 300, 337. — S. Kožul: Svećenici bjelovarskoga kraja, 3–4. Zagreb 2007. — P. Maček: Rodoslov plemića i baruna Magdalenića od Male Mlake. Tkalčić, 19(2015) str. 101–210.
Ivan Bačmaga (2021)
