MAGDIĆ, Mile

MAGDIĆ, Mile, povjesničar (Ogulin, 29. IX. 1847 — Zagreb, 3. II. 1931). Gimnaziju završio u Senju 1867, studij povijesti i zemljopisa u Grazu 1872. Bio je gimnazijski namjesni učitelj u Zagrebu 1872–73. i učitelj u Senju 1873–86, profesor povijesti i zemljopisa u Klasičnoj gimnaziji u Osijeku 1886–87, profesor i ravnatelj gimnazije u Mitrovici 1887–95, gimnazijski ravnatelj u Gospiću 1895–1906. i u Varaždinu od 1906. do umirovljenja 1908. Istraživao prošlost Senja, Like i Krbave, osobitu pozornost posvetivši kulturnoj i gospodarskoj povijesti te povijesnoj topografiji. Prvi veći rad, studiju o povijesti i kulturnoj baštini Senja utemeljenu na arhivskom gradivu, objavio u Programu Kraljevske više gimnazije u Senju (1875–76), a potom, proširivši je, tiskao i kao knjigu (Topografija i poviest grada Senja, 1877). Okrenut zavičajnoj povijesti, proučavao je ostavštinu A. M. Kuhačevića te priredio i uza svoj predgovor objavio većinu njegova dotad nepoznata opusa u knjizi Život i djela Senjanina Mateše Ant. pl. Kuhačevića, hrvatskoga pjesnika XVIII. vieka (Senj 1878); o njem napisao članak u izdanju Znameniti i zaslužni Hrvati (Zagreb 1925). Posvetivši je Bernardinu Frankapanu Ozaljskomu, u vlastitoj je nakladi objavio knjigu Topografija i povijest Ogulina (1926; dijelovi tiskani u monografiji Ogulin. Ogulin 2000), u kojoj je, uza zemljopisne značajke i povijesni pregled, donio popis ogulinskih kapetana i pukovnika ogulinske krajiške pukovnije, napisavši prvi potpuniji opis Ogulina i njegove okolice. Vrijedan prinos historiografiji njegov je rad na arhivskom gradivu; na zamolbu senjskoga gradskoga poglavarstva započeo je u drugoj pol. 1870-ih sređivati gradski i kaptolski arhiv te je mnogobrojne isprave prepisao i priredio za tisak. Njegove prijepise isprava otkupila je JAZU za Diplomatički zbornik, no ondje nisu tiskani, pa ih je Magdić objavljivao pojedinačno, a nakon požara u senjskom gradskom arhivu u II. svjetskom ratu zadobili su neprocjenjivo značenje. Obrađujući različite teme iz senjske prošlosti, u svojim je radovima objavio prijepise plemićkih povelja i popis senjskih plemićkih obitelji iz 1758 (Starine, 1880, 1883, 1885), regesta glavnih isprava XIV–XVIII. st. i popise onih nestalih iz gradskoga arhiva 1683–1883, statut Senja iz 1640, prijepise isprava iz arhiva franjevačkih samostana na Trsatu i Krku te gradske sajamske privilegije (Vjestnik Kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog zemaljskog arkiva, 1899–1902). Pisao je i o slabo istraženoj senjskoj buni 1712–22 (Danica, kalendar, 1897) te objavljivao povijesne crtice, među kojima se, uz one o senjskom stanovništvu i gradskoj upravi, ističe više od 40 povijesnih i topografskih priloga o srednjovjekovnim plemićkim kaštelima i utvrdama na području negdašnje Vojne krajine i vinodolskoga vlastelinstva (Narodne novine, 1899–1918). Doticao se senjskoga pomorstva i trgovine (Jutarnji list, 1922; Jugoslavenski pomorac, 1925), legenda o ličkim utvrdama (Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, 1909), objavio feljton o odnosima Karlobaga i Senja u XVIII. st. (Slavonische Presse, 1887) i više priloga o gospodarskoj povijesti Varaždina (Jutarnji list, 1911). Kao povjerenik Zemaljske vlade s R. Lopašićem 1885. obavio terensko istraživanje i pregled javnih i privatnih arhiva u Modruško-riječkoj županiji (Ogulin, Gomirje, Fužine, Rijeka, Trsat, Bakar, Grižane, Bribir, Novi, Senj; izvješće objavio Lopašić 1895). Senjsko gradsko poglavarstvo imenovalo ga je počasnim građaninom 1877, a Družba »Braća hrvatskoga zmaja«, na prijedlog R. Horvata, počasnim članom 1927 (Zmaj Ogulinski). Potpisivao se i pseudonimima Likaner i Ogulinensis te šifrom M.