MAJCEN, Marko, strojarski inženjer (Zagreb, 9. VIII. 1924 — Zagreb, 31. VII. 2007). U Zagrebu završio gimnaziju 1942. i studij na Strojarskom odjelu Tehničkoga fakulteta 1949. te doktorirao na Fakultetu strojarstva i brodogradnje 1979. tezom Neke daljnje mogućnosti razvoja plinskih turbina uz upotrebu intenzivnog hlađenja lopatica rotora. Usavršivao se u Parizu 1951–52. i Stockholmu 1957–58. Od 1950. bio asistent u Zavodu za toplinske strojeve Tehničkoga fakulteta u Zagrebu. U tamošnjem odjelu karlovačke Tvornice turbina »Edvard Kardelj« (od 1954. Jugoturbina) od 1952. konstruirao i projektirao neke od prvih parnih turbina u nas, od 1954. radio u Karlovcu, kao voditelj ispitne postaje i ugradnje turbina i crpka od 1956. te načelnik odjela za istraživanje i razvoj od 1958; surađivao i nakon odlaska iz tvornice (glavni inženjer turboproizvodnje 1965, savjetnik 1965–70. i 1976–78). U zagrebačkom uredu tvrtke Bureau Veritas 1960–65. član skupine za izradbu pravila državnoga registra brodova (tiskano u izdanju Pravila o gradnji porivnih i pomoćnih pogonskih strojeva za pomorske brodove. Split 1968). Na Strojarsko-brodograđevnom fakultetu u Zagrebu (Fakultet strojarstva i brodogradnje od 1967) bio docent od 1961, izvanredni profesor od 1967. i redoviti od 1974. do umirovljenja 1994. Utemeljio je poslijediplomski studij na Konstruktorskom odjelu 1966, zauzimao se za osnivanje 1971. i bio predstojnik 1984–88. Matice za energetska postrojenja (od 1978. Zavod za energetska postrojenja) te direktor Instituta Fakulteta strojarstva i brodogradnje 1970–75. Suosnivač Više tehničke strojarske škole u Karlovcu (1960), predavao je i na PMF i Elektrotehničkom fakultetu u Zagrebu, Strojarskom fakultetu u Slavonskom Brodu, Tehničkom fakultetu u Rijeci i Strojarskom fakultetu u Skoplju. Od kraja 1950-ih zanimao se za mirnodopsku uporabu nuklearne energije; pri izgradnji nuklearne elektrane u Krškom bio član hrvatskoga povjerenstva za početak rada 1981–82, potom sudjelovao u osiguranju i nadzoru kvalitete. Bavio se konstrukcijom, gradnjom i montažom energetske opreme, posebno toplinskih turbina, te eksploatacijskim problemima u elektroenergetskim, industrijskim i brodskim postrojenjima. Objavljivao u periodicima Brodogradnja (1951, 1953–54, 1960), Tehnika (Beograd 1953, 1959, 1965), Tehničke informacije Jugoturbina (1968), Prace Instytutu maszyn przepływowych (Varšava—Poznań 1969), Strojarstvo (1983, 1989–90) i Zbornik radova Fakulteta strojarstva i brodogradnje (1988–89), u zbornicima domaćih i inozemnih skupova te u Tehničkoj enciklopediji LZ. Autor je patenta plinske turbine s dvostrukim kružnim procesom zaštićenoga u FNRJ 1954, Francuskoj 1956. i Saveznoj Republici Njemačkoj 1957. Bio predsjednik Saveza društava termičara Jugoslavije 1974–78 (počasni član od 1981). Dobio nagrade »Nikola Tesla« 1974. i »Hrvoje Požar« 1996.
LIT.: Spomenica 1919–1969. Fakultet strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu. Zagreb 1970, 122, 135, 165, 246. — Fakultet strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu u razdoblju od 1979. do 1989. Zagreb 1989, 54, 59, 183–184, 253, 288. — Tehnički fakulteti 1919–1994. Zagreb 1994, 317, 338. — Fakultet strojarstva i brodogradnje 1919–1999. Zagreb 1999, 73, 76, 139, 153, 199. — (Nekrolozi): EGE – Energetika, gospodarstvo, ekologija, etika, 15(2007) 4, str. 162; Transactions of FAMENA, 31(2007) 2, str. 67. — B. Staniša, Strojarstvo, 49(2007) 5, str. 401–402.
Robert Krog (2021)
