MAJER, Vladimir

MAJER, Vladimir, petrolog (Sisak, 14. IX. 1922 — Zagreb, 4. II. 2012). Završio gimnaziju u Sisku 1940. te počeo studirati na Tehničkom fakultetu u Zagrebu. Mobiliziran u domobranstvo 1943, partizanima se priključio 1944; neko vrijeme referent za rudarstvo u Oblasnom NOO Slavonije, nakon rata kratko u upravi rudnikâ u Novoj Gradiški te u rudniku Raša. Od 1945. laborant i od 1948. asistent na zagrebačkom Tehničkom fakultetu, na kojem je te godine diplomirao rudarstvo i 1955. doktorirao tezom Petrografija i petrogeneza ultrabazičnih stijena Brezoice na sjevernoj strani Šar planine (Acta geologica, 1956, 1). Ondje 1948–53. studirao kemiju, a na PMF polazio predavanja iz mineralogije i petrologije. Docent na Prirodno-matematičkom fakultetu u Skoplju 1956–60 (istodobno voditelj Mineraloško-petrografskoga odjela tamošnjega Geološkoga zavoda), od 1960. izvanredni i od 1965. do umirovljenja 1991. redoviti profesor na Tehnološkom odn. Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu u Zagrebu (prvi dekan 1964–68, predstojnik Zavoda za mineralogiju, petrologiju i ekonomsku geologiju odn. mineralne sirovine 1969–83). Professor emeritus Sveučilišta u Zagrebu od 2008. Studijski boravio u SAD i Saveznoj Republici Njemačkoj te bio gostujući profesor na više inozemnih sveučilišta. Predavao je mineralogiju, petrologiju magmatskih i metamorfnih stijena, sedimentologiju i dr. I istraživački se poglavito bavio mineralogijom i petrologijom, posebno petrogenim mineralima, bazičnim i ultrabazičnim stijenama, prvi u nas služeći se elektronskom mikrosondom. Proučavajući geološka, petrološka i geokemijska obilježja ofiolitnih stijena i njihove komplekse u Banovini i Makedoniji, dao je prve sustavne i podrobne obradbe. Istraživao je i metamorfne stijene savsko-dravskoga područja, vulkanske stijene spilit-keratofirske asocijacije te površinske magmatske stijene u Makedoniji (prva osnovna sinteza efuzivnoga magmatizma). Vrijedan prinos sistematskoj mineralogiji njegovo je otkriće da habazit nije optički jednoosan, nego dvoosan mineral s velikim kutom optičkih osi. Sudjelovao je u istraživanjima metalogenije i rudnih ležišta u Siriji (azbest), Sudanu (željezo), Tunisu (mangan), radio na pionirskim obradbama geološkoga materijala iz Burme (bakar, nikal, olovo), Indonezije, Egipta, Tanzanije i Venezuele, bio nositelj više domaćih državnih znanstvenih i stručnih projekata te voditelj izradbe mnogobrojnih ekspertiza i elaborata za potrebe gospodarstva. Objavljivao je u časopisima i zbornicima Geološki vjesnik (1951–53, 1958, 1963–64, 1967, 1969–76, 1978–83, 1990), Građevinar (1953–54), Spomenica Miše Kišpatića (Zagreb 1953), Vesnik Zavoda za geološka i geofizička istraživanja (Beograd 1953–54, 1956, 1958, 1961), Trudovi (Skoplje 1956, 1960, 1963), Godišen zbornik na Filozofskiot fakultet vo Skopje (1957–58), Zapisnici Srpskog geološkog društva (Beograd 1957, 1980), Bulletin scientifique (1959–60, 1966, 1974), Neues Jahrbuch für Mineralogie (Stuttgart 1960, 1962, 1976), 25-godišnjica Rudarskog odjela Tehnološkog fakulteta 1939–1964 (Zagreb 1964), Acta geologica (1965, 1975, 1978, 1980, 1982, 1985, 1987, 1993), Mitteilungen aus dem Institut für Lagerstättenforschung und Rohstoffkunde der Technischen Universität Berlin (1965), Priroda (1970), Tschermaks mineralogische und petrographische Mitteilungen (Beč, New York 1971; Mineralogy and Petrology, 1995), Geološki anali Balkanskog poluostrva (Beograd 1972), Geološki glasnik (1972–73), Glasnik Prirodnjačkog muzeja u Beogradu (1973), Journal of Geology (Chicago 1977), Bulletin de l’Académie serbe des sciences et des arts (Beograd 1979, 1981), Glas SANU (Beograd 1979, 1983), Ljetopis JAZU/HAZU (1979, 1985, 2009), Tethyan Ophiolites, 1 (Bologna 1980), Mineralogical Magazine (London 1983), Rad JAZU/HAZU (1983–84, 1991–93, 2003; urednik 1991–93, 2003), Geologica Carpathica (Bratislava 1988), Rudarsko-geološko-naftni zbornik (1990, 2001, 2004), Contributions to Mineralogy and Petrology (Berlin, Heidelberg 1991), Radovi ANUBiH (1991) i Giornale di geologia (Bologna 1994). Surađivao je u Tehničkoj enciklopediji (članak Petrologija, 1986) i u drugom izdanju Enciklopedije Jugoslavije LZ. Napisao je monografiju Mišo Kišpatić – petrolog i mineralog i njegovo znanstveno djelo (Zagreb 1998) te uredio izdanja JAZU (HAZU) posvećena L. Mariću, M. Malezu, N. Škrebu i Kišpatiću (Spomenica preminulim akademicima, 1981, 10; 1992, 66; 1994, 71; 2002, 102, suurednik S. Šćavničar). Redoviti član JAZU (HAZU) od 1986 (tajnik Razreda za prirodne znanosti 1991–97), član izvan radnoga sastava SANU od 1988 (zahtjev za istupom podnio 1991, preveden u inozemnoga člana 1998), dopisni član Makedonske akademije znanosti i umjetnosti od 1991. Bio je potpredsjednik Makedonskoga geološkoga društva 1957–58. te predsjednik Hrvatskoga geološkoga društva 1971–72. i Jugoslavenskoga komiteta za Međunarodni program geološke korelacije (IGCP-UNESCO) 1976–83. Dobio republičke nagrade »Ruđer Bošković« 1975. i za životno djelo 1987.