MAJNARIĆ, Jakov, pjesnik i pripovjedač (Delnice, 29. III. 1838 — Delnice, 22. I. 1916). Učiteljsku školu završio u Zagrebu 1857. Bio učitelj u Lokvama do 1866, potom do 1876, kad je kraće i ravnatelj, u Delnicama te u Sušaku do umirovljenja 1888. U pjesničkom mu i proznom opusu, objavljenom u časopisima i dijelom skupljenom u knjizi Izabrane pjesme i proza (Delnice 1996), preteže domoljubna, religiozna i zavičajno-pejzažna tematika. Nasljedujući tradiciju preporodne simbolike i romantičarske retorike, u opusu od tristotinjak pjesama veliča hrvatstvo i ljepote krajolika (Rođenoj grudi, Ljubi svoju grudu rodnu, Na Risnjaku, Nedjelja u gori), nerijetko deklamatorskim i moralizatorskim tonom, a umjetnički su mu uspjelije malobrojne refleksivne pjesme (Dva svieta, Oluja, Staza sreće). Pretpostavlja se da je autor ljubavne pjesme Njoj!, pronađene u ostavštini Lj. Gaja i potpisane J. M. Delničanin, a neki mu (S. Magdić, I. Brajdić, S. Slamnig, V. Rem) atribuiraju i popularnu romancu Na te mislim, pripisivanu V. Nikoliću. Dvije su mu pjesme na delničkom kajkavskom govoru (napisane potkraj XIX. st.), po kojima pripada početcima novije hrvatske kajkavske poezije, tiskane u knjizi Narodne pripovijetke iz grada Karlovca, sela Lokava, Delnica i trgovišta Vrbovskoga (Karlovac 1901). U vrstovno raznolikom proznom stvaralaštvu kulturološki su vrijedne basne (Proljetna priča za dobre mališane) i crtice s opisima tradicijskoga života i običaja (Gorski kotar u zimi). Premda je svojedobno ubrajan među najbolje pisce za mlade, didaktične pjesme i pripovijetke za djecu noviji prosuditelji pretežno ocjenjuju odveć tendencioznima i umjetnički neuspjelima (M. Idrizović). Veći dio opusa – pjesme, prozu i prepjeve s njemačkoga – objavio je u listovima Bršljan (1874, 1889–1903), Smilje (1883–1912), Ljiljan (1895–98) i Anđeo čuvar (1906–17), a prigodni članci te prosvjetni, putopisni i etnografski zapisci tiskani su mu u periodicima Izvješće obćih pučkih škola na Sušaku i Trsatu (1876–77), Napredak (1884), Glasnik sv. Josipa (1890), Chicago (Chicago – Sloboda, Chicago 1892–1901), Hrvatski planinar (1899, 1901–02), Nada (kalendar, 1900), Mali dobrotvor (1905), Almanak hrvatskoj mladeži (1906), Mladi Istran (1906–07), Jorgovan (kalendar, 1907–08), Praporac (1908), Novi čovjek (1926), Hrvatske novine (1927) i Gorski kotar (1939). Zastupljen je u izborima Srčike (Zagreb 1905), U pjesmi i priči (Osijek 1906), Spavaj, spavaj, zlato moje (Zagreb 1991) i Velebit u hrvatskom pjesništvu (Gospić 2014). Suosnivač Narodne čitaonice u Delnicama 1874. i Učiteljskoga društva Hrvatskoga primorja u Sušaku 1882 (predsjednik od osnutka), predsjednik i tajnik Učiteljskoga društva Gorskoga kotara. Rukopisna mu je zbirka pjesama i proze vjerojatno izgubljena.
LIT.: Jakov Majnarić. Ljiljan, 3(1897) 10, str. 149, 163–164. — S. Magdić: Jakov Majnarić. Bršljan, 12(1897) 1, str. 24–26. — (Nekrolozi): Smilje, 45(1915–16) 8, str. 113–114. — D. Hirc, Hrvatski učiteljski dom, 9(1916) 5, str. 37–38; 6, str. 45–48; 7, str. 53–55. — M. Crnković: Priča u Smilju od 1873. do 1900. Vjesnik bibliotekara Hrvatske, 18(1972) 1/2, str. 27–28. — J. Lisac: Gorski kotar u svjetlu najnovijih istraživanja. Dometi, 15(1982) 8/9, str. 130. — M. Idrizović: Hrvatska književnost za djecu. Zagreb 1984. — J. Lisac: Tko je napisao Na te mislim? Vjesnik, 57(1996) 26. VIII, str. 17. — Isti: Pjesnik i prozaik Majnarić. Marulić, 29(1996) 5, str. 1011–1012. — I. Brajdić: Jakov Majnarić – usporedno s A. G. Matošem. Hrvatsko slovo, 3(1997) 93, str. 12. — Isti: Religiozni motivi u poeziji Jakova Majnarića. Marulić, 30(1997) 6, str. 1283–1286. — Isti: Jakov Majnarić – pjesnik romance Na te mislim. Delnice 1998. — M. Hanzlovsky: Začetnik novije kajkavske poezije? Hrvatsko slovo, 4(1998) 190, str. 8. — S. Slamnig: Studija o Jakovu Majnariću i njegovoj romanci. Marulić, 31(1998) 4, str. 823. — J. Lisac: Antun Gustav Matoš i Jakov Majnarić. Ibid., 33(2000) 5, str. 987–989. — V. Rem: Tko je napisao Na te mislim. Vijenac, 19(2011) 440, str. 11.
Ivan Brajdić i Redakcija (2021)
