MAJNARIĆ, Nikola

traži dalje ...

MAJNARIĆ, Nikola (Niko), klasični filolog (Ravna Gora, 29. XI. 1885 — Zagreb, 4. VI. 1966). Gimnaziju završio u Senju 1904, klasičnu filologiju studirao na Mudroslovnom fakultetu u Zagrebu; diplomirao na Filozofskom fakultetu u Beču 1908, a doktorirao u Zagrebu 1914. tezom Paratetičke relativne rečenice kao finalne u Homera. Mobiliziran u austrougarsku vojsku 1914–15. U Zagrebu bio nastavnik u klasičnoj gimnaziji 1908–25 (profesorski ispit položio 1909) te, habilitiravši se 1922. iz grčke gramatike i povijesti epske poezije, na Mudroslovnom odn. Filozofskom fakultetu privatni docent, izvanredni profesor 1925–30. i redoviti od 1930. do umirovljenja 1955 (predavao do 1958); dekan 1946–47, predstojnik Seminara za klasičnu filologiju 1947–48. Usavršivao se u Berlinu, Leipzigu, Halleu, Pragu, Beču i Grazu. Bavio se sintaksom grčkih glagolskih načina (Poraba vremenâ i načinâ u poredbama Homerovima. Rad JAZU, 1923, 227; Prilog nauci o finalnim rečenicama u grčkom jeziku. Zagreb 1928), nalazima grčkih tekstova na egipatskim papirusima (Sofoklovi Sljednici. Zagreb 1932; Menandrovi Parničari. Rad JAZU, 1938, 264) i predsokratovcima (Demokrit kao filolog. Zbornik radova Filozofskog fakulteta u Zagrebu, 1951; Heraclitea. Rad JAZU, 1953, 293). Sintezu radova o grčkoj metrici dao temeljitim i pouzdanim priručnikom Grčka metrika (1948), prvim te vrste u nas. Na osnovi Grčko-hrvatskoga rječnika M. Žepića i M. Krkljuša (1903) u suradnji sastavio Grčko-hrvatskosrpski rječnik (1960). Surađujući s A. Musićem, priredio izdanja njegove Gramatike grčkoga jezika (Zagreb 1955⁸, 1961⁹, 16 izd. do 2004), Izabrane govore Demostenove (Zagreb 1941²), Izbor iz povijesti Herodotove (Zagreb 1941²), Nacrt grčkih i rimskih starina (Zagreb 1942²) i Demostenov prvi olintski govor (Zagreb 1950) te preradio, dopunio i komentirao Herodotove Novele, anegdote i druga zanimljiva pričanja (Zagreb 1953). Preveo je s grčkoga i komentirao Teofrastove Karaktere (Zagreb 1947) i Aristotelov Ustav atenski (Zagreb 1948) te prema izdanju H. Dielsa svjedočanstva i fragmente Atomisti Leukip i Demokrit (Zagreb 1950) i Heraklit (Zagreb 1951). Priredio Izbor iz Homera. Ilijada. Odiseja (Zagreb 1923, 1941²), Aristofanove komedije (Zagreb 1947) i Plautove Izabrane komedije, 1–2 (Zagreb 1951–1959). Bio urednik biblioteke MH Grčki i rimski klasici (1948–51) te suurednik Zbornika Marka Marulića (Zagreb 1950). Zavičaju se posvetio u pjesmama i crticama (Pobratim, 1900–01; Hrvatska misao, 1905) te u raspravama Jedna zanimljiva sintaktička pojava u ravnogorskom narječju (Južnoslovenski filolog, Beograd 1922–23), Jedno rovtarsko narječje u Gorskom kotaru (Ibid., 1938–39) i Neke sintaktičke pojave u ravnogorskom narječju (Zbornik u čast Stjepana Ivšića. Zagreb 1963), relevantnima za slavističku dijalektologiju. Surađivao i u izdanjima Nastavni vjesnik (1917–20), Glasnik (Jugoslovenskog) Profesorskog društva (Beograd 1924–25, 1930–34), Šišićev zbornik (Zagreb 1929), Mladost (1933), Novosti (1935, 1938, 1940), Južnoslovenski filolog (1938–39), Alma mater Croatica (1939–40), Bulletin international de l’Académie yougoslave des sciences et des beaux-arts (1939), Listy filologické (Prag 1939), Hoffillerov zbornik (Zagreb 1940), Kazališne vijesti (1950–53), Živa antika (Skoplje 1951–53, 1956–57, 1960–66; urednik 1951–66), Zbornik radova Filozofskog fakulteta u Zagrebu (1954), Filologija (1957), Zbornik zagrebačke Klasične gimnazije (Zagreb 1957) i Das Altertum (Berlin 1966). Bio je redoviti član JAZU od 1952. Služio se pseudonimima Mimin i Nikica te šifrom N-ca.

DJELA: Grčka metrika. Zagreb 1948. — Grčko-hrvatskosrpski rječnik (suautor O. Gorski). Zagreb 1960 (9 izd. do 2017; od 2. izd. Grčko-hrvatski ili srpski rječnik, od 4. izd. Grčko-hrvatski rječnik).

LIT.: A. Cuvaj: Građa za povijest školstva kraljevinâ Hrvatske i Slavonije, 6. Zagreb 1911. — (O knj. Sofoklovi Sljednici): B. Magarašević, Glasnik Jugoslovenskog profesorskog društva (Beograd), 12(1932) 7, str. 668–669. — F. Stiebitz, Listy filologické (Praha), 59(1932) str. 172. — Gj. T.: (O knj. Karakteri). Pedagoški rad, 3(1948) 6, str. 363. — Biografije novoizabranih članova Akademije. Ljetopis JAZU, 1949–50, 56, str. 271–273. — V. Filipović: (O knj. Atomisti). Narodni list, 6(1950) 29. VI, str. 2. — M. Sironić: (O knj. Ustav atenski). Pedagoški rad, 5(1950) 1/2, str. 122. — S. Ježić (S. J.): (O knj. Izabrane komedije). Narodni list, 7(1951) 23. XII, str. 6. — A. Sovrè: (O knj. Grčka metrika). Živa antika (Skopje), 2(1952) 2, str. 322–323. — I. Fabijanić-Šiprek: Herodot. Novele, anegdote i druga zanimljiva pričanja. Ibid., 3(1953) 1/2, str. 290–297. — T. Smerdel: (O knj. Grčko-hrvatskosrpski rječnik). Ibid., 11(1961) 1, str. 203–204. — (Nekrolozi): V. Gortan, Ibid., 16(1966) str. 7–13. — R. Katičić, Ibid., str. 14–19. — V. Vratović, Ibid., str. 20. — V. Gortan, Ljetopis JAZU, 1966, 73, str. 279–283. — N. Dragojević i F. Cacan: Svjetska književnost u hrvatskim prijevodima 1945–1985. Bibliografija. Zagreb 1988. — M. Križman: Od Lavoslava Geitlera do Radoslava Katičića. Suvremena lingvistika, 1990, 29/30, str. 68–69. — J. Lisac: Fran Ramovš i Nikola Majnarić. Zadarska revija, 39(1990) 5/6, str. 621–628. — Isti: Dijalektološki rad Nikole Majnarića. Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, 32–33(1992–94) 32/33(22–23), str. 93–98. — Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Zagreb 1998, 52, 97, 246, 299, 327. — L. Dobronić: Klasična gimnazija u Zagrebu od 1607. do danas. Zagreb 2004, 402. — J. Lisac: Hrvatski filolog Nikola Majnarić. Kolo, 15(2005) 2, str. 5–11. — 150 godina Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Zagreb 2011, 173, 270.

Klara Pranjko (2019–2021)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

MAJNARIĆ, Nikola. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 18.10.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/majnaric-nikola>.