MAJOR, Bernardin (Mayor, Andreas), pedagog i pisac (Pečuh, 19. I. 1706 — Pečuh, 22. XII. 1774). Franjevcima Provincije sv. Ladislava pristupio 1726, filozofiju studirao na franjevačkim učilištima u Zagrebu i Sigetu 1727–29, teologiju u Varaždinu 1730–33. Za svećenika zaređen 1731. Bio je samostanski poglavar u Siklósu 1736–37, Krapini 1737, Pečuhu 1755–58. i 1766–68 (dao obaviti više radova na samostanu i crkvi te uredio i obogatio knjižnicu) te Zagrebu 1763–64, vizitator Bugarske provincije 1753. i Provincije Bosne Srebrene 1754, provincijal 1758–61. i 1768–71 (donio uredbe o odgojnom programu u tzv. drugom novicijatu 1758) te definitor 1773–74. Predavao filozofiju u Čakovcu i Ivaniću 1734–36, a moralnu teologiju u Kanizsi 1738–40. Položivši ispit za profesora teologije na generalnim učilištima 1740, predavao 1743–45. u Makarskoj, 1745–46. i 1749–55. u Zagrebu te 1746–49. u Pečuhu (dekan 1762–63, 1764–67. i 1771–74); naslov lector jubilatus stekao 1755. Objavio knjižicu zagonetka Aenigmata in suis nobilibus nominibus Croatico-martialium virorum una cum suis solutionibus (Zagreb, I. K. Weitz, 1750; prevela A. Biočić).
LIT.: J. Brüsztle: Recensio universi cleri dioecesis Quinque-ecclesiensis, 1. Quinque-Ecclesiis 1874, 343–349. — F. E. Hoško: Odgoj franjevaca provincije sv. Ladislava u razdoblju potridentske obnove. Dobri Pastir, 26(1976) 1/2, str. 210–211. — Isti: Franjevačke visoke škole u kontinentalnoj Hrvatskoj. Zagreb 2002. — A. Biočić: Knjižica zagonetki fra Bernardina Mayora – povijesni kontekst. Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU, 32(2014) str. 149–170.
Ana Biočić (2021)
