MAKSIĆ, Zvonimir (Zvonimir Branko), kemičar (Bitolj, 11. IX. 1938 — Zagreb, 27. III. 2011). Sin meteorologa Branka, suprug kemijske inženjerke Mirjane Eckert-Maksić. U Zagrebu završio gimnaziju 1957. te na PMF diplomirao 1961. teorijsku fiziku i doktorirao 1968. tezom Neki problemi elektronske strukture kompleksa. U IRB od 1962. asistent u Zavodu za fizičku kemiju (Grupa za teorijsku kemiju M. Randića), znanstveni suradnik od 1969, viši znanstveni suradnik od 1973. i znanstveni savjetnik od 1978. do umirovljenja 2004; osnovao 1994. te vodio Grupu za kvantnu organsku kemiju u Zavodu za organsku kemiju i biokemiju, bio i predstojnik Odjela za kemiju 1995–97. te zamjenik ravnatelja 1997–99. Zaslužnim znanstvenikom Instituta proglašen 2005. Na PMF docent od 1973. i redoviti profesor od 1979. Usavršivao se na sveučilištima u Knoxvilleu 1970–71. i Austinu 1972–73, bio gostujući profesor u Heidelbergu 1979–81 (stipendist Humboldtove zaklade), Münsteru 1992. i Madridu 2003. Bavio se kvantno-kemijskim modelima kemijskih veza i uopće prirodom kemijskih veza, elektronskom korelacijom u kvantnoj kemiji, teorijom kemijskih reakcija (napose onih pri kojima dolazi do prijenosa protona), kemijom kiselina i baza, kemijskom reaktivnošću te računalnom kvantnom kemijom, uključujući računalno dizajniranje molekula organskih superkiselina. Objavljivao je u časopisima Theoretica chimica acta (Berlin 1965–66, 1969, 1971, 1980, 1983–84; Theoretical Chemistry Accounts, 1997, 2005), Croatica chemica acta (1968, 1970, 1972–74, 1976–77, 1979, 1984–85, 1989, 1991–92; urednik 1984), Journal of Chemical Physics (New York 1968, 1972, 2001, 2006), Journal of Molecular Structure (Amsterdam 1969–74, 1976, 1984, 1986, 1988–89, 1991–93, 1995–96, 2004), Tetrahedron (Oxford 1969, 2004–06), Journal of the American Chemical Society (Washington 1970–71, 1973, 1977, 2005, 2009), International Journal of Quantum Chemistry (New York 1971, 1991, 1994), Molecular Physics (London 1971, 1973, 1980, 2003, 2005–07, 2009), Chemical Physics Letters (Amsterdam 1972, 1978, 1980, 1986, 1990, 1996, 2004), Chemical Reviews (Easton 1972), Journal of Physical Chemistry A (Washington 1973, 1997, 1999–2000, 2002–07, 2009), Zeitschrift für Naturforschung (Tübingen 1973, 1981, 1986), Journal of Organic Chemistry (Washington 1974, 1995–96, 2000, 2003), Tetrahedron Letters (Oxford 1975, 2004–07), Journal of Organometallic Chemistry (Lausanne 1979, 1996, 1998), Journal of the Chemical Society. Perkin Transactions 2 (London 1981, 1992–94, 1999, 2001–02), Nouveau journal de chimie (Pariz 1981; New Journal of Chemistry, Cambridge 2002, 2004, 2006–09), Journal of Electron Spectroscopy and Related Phenomena (Amsterdam 1983), Pure and Applied Chemistry (London 1983, 2007), Research in Experimental Medicine (Berlin 1990), Kemija u industriji (1994, 2007, 2009), Encyclopaedia moderna (1995–96), Journal of Cancer Research and Clinical Oncology (Berlin 1995), Journal of Physical Organic Chemistry (Chichester 1995–97, 2002–03, 2005), Chemistry – a European Journal (Weinheim 1996, 2002, 2004), Cancer Letters (Amsterdam 1998), Organic Letters (Washington 2001, 2007), European Journal of Chemical Physics and Physical Chemistry (Weinheim 2002, 2004), Collection of Czechoslovak Chemical Communications (Prag 2003), European Journal of Organic Chemistry (Weinheim 2003–07), International Journal of Mass Spectrometry (Amsterdam 2003), Journal of the American Society for Mass Spectrometry (New York 2004), Physical Review Letters (New York 2004), Chemical Communications (London 2005–06, 2011) i Inorganic Chemistry (Washington 2005). Autor je odn. suautor knjiga Kvantna kemija (1976) i Simetrija molekula (1979), urednik ili suurednik izdanja Modelling of Structure and Properties of Molecules (Chichester 1987), Molecules in Natural Science and Medicine (Chicester 1991) i Pauling’s Legacy (Amsterdam 1998) te niza Theoretical Models of Chemical Bonding, 1–4 (Berlin—Heidelberg 1990–1991). S engleskoga u suradnji preveo knjigu L. Paulinga Kako živjeti dulje i osjećati se bolje (Zagreb 1989). Bio 1988–90. predsjednik Hrvatskoga kemijskoga društva, koje je na njegov poticaj ustanovilo Medalju »Božo Težak« 1987. Djelatan u pugwaškom pokretu; suautor Cavtatske deklaracije 1988, sastavljač Apela za mir u BiH i stabilnost na Balkanu 1992. Dobio nagrade grada Zagreba 1976, »Ruđer Bošković« 1987. i državnu za životno djelo 2008. Posvećen mu je časopis Croatica chemica acta (2009, 1).
DJELA: Kvantna kemija. Zagreb 1976. — Simetrija molekula (suautori L. Klasinc i N. Trinajstić). Zagreb 1979.
LIT.: Spomenica PMF. 120 godina nastave prirodoslovlja i matematike na Sveučilištu u Zagrebu 1876–1996. Zagreb 1996. — N. Trinajstić: 100 hrvatskih kemičara. Zagreb 2002, 112–113. — T. Rudež: Znanstvenici Ruđera otkrili najjaču kiselinu na svijetu. Jutarnji list, 11(2008) 7. IV, str. 12. — D. Margetić i R. Vianello: Scientific Journey of Zvonimir Maksić. Croatica chemica acta, 82(2009) 1, str. CXIX–CXXXI. — R. Vianello: (Uz nagradu za životno djelo). Kemija u industriji, 58(2009) 12, str. 610–611. — (Nekrolozi): L. Klasinc, Food Technology and Biotechnology, 49(2011) 2, str. 273–274. — D. Margetić, Croatica chemica acta, 85(2012) 1, str. CXI–CXII.
Robert Krog (2019–2021)
