MAKSIMOVIĆ, Antonije, baletan (Gospić, 6. IV. 1937 — Zagreb, 6. VII. 1991). U Osijeku učio balet u Š. Suhoga u baletnom studiju pri Gradskoj muzičkoj školi te bio član kazališnoga baletnoga zbora 1955–56; usavršivao se u Marine Olenjine u Srpskom narodnom kazalištu u Novom Sadu 1956–57. Kao solist angažiran u Osijeku 1958–59, Narodnom kazalištu u Sarajevu 1959–60 (Franz, L. Delibes, Coppélia, koreografija F. Horvat) te u Baletu zagrebačkoga HNK od 1960. do umirovljenja 1989. S istaknutim koreografima (R. V. Zaharov, F. Jelinčić, W. Orlikowsky, I. Sertić, N. Dixon, G. Hadžislavković, P. Rotaru, Mira Sanjina, Françoise Adret, Pia i P. Mlakar, D. Parlić, Nevenka Bidjin, Sonja Kastl, P. van Dyk, D. Boldin) ostvario tehnički i interpretativno raznolike uloge u klasičnim baletima Labuđe jezero (Benno, Dvorska luda), Trnoružica (Plava ptica) i Ščelkunčik (Ščelkunčik, Kralj miševa) P. I. Čajkovskoga, Delibesova Coppélia (Coppelius), Romeo i Julija S. Prokofjeva (Mercuzio), Vragolasta djevojka L. J. F. Hérolda (Alain), Giselle A. Adama (pas de deux) i Don Quijote L. Minkusa (grand pas de deux, Sancho Pansa), a osobito se istaknuo u modernima Balada o mjesecu lutalici D. Radića i Dubrovačke skice B. Bjelinskoga (zagrebačke praizvedbe 1960. i 1965), Makete I. Maleca, Trigonomorphia D. Detonija i Kraljevo B. Papandopula (praizvedbe 1961, 1969. i 1990), Soba G. Aurica (hrvatska praizvedba 1965), Pokreti D. B. Kabalevskoga, Heloti I. Brkanovića, Đavo u selu F. Lhotke i Čudesni mandarin B. Bartóka. Osim s HNK, samostalno gostovao u Lübecku, Veneciji, Rimu i Bologni, gdje je zapažen kao partner Carle Fracci 1971/72 (Kameni cvijet, Prokofjev). Nastupao i u Zagrebačkom gradskom kazalištu»Komedija« (C. Porter, Poljubi me, Kato, 1960; J. Bock i J. Stein, Guslač na krovu, 1970) te na TV Zagreb u koreografijama Jelinčića, Melite Skorupski i, služeći se jazz-izrazom, vlastitima. Koreografirao plesne prizore (Ljubavni napitak, G. Donizetti, HNK u Zagrebu, 1974; Zagreb cabaret 1930, H. Hitrec, Satiričko kazalište »Jazavac«, 1980).
LIT.: (Nekrolozi): M. Sačer Bobanac, Zapad, 1(1991) 10. VII, str. 9. — D. Vrgoč, Vjesnik, 52(1991) 9. VII, str. 10.
Ljiljana Gvozdenović (2021)
